Ugodna večer. Ali ne samo zato što je na Baroneu bila nekakva naznaka povjetarca i što se duge rebatinke ("jer ne moš u tim kratkin hlaćama ić gori!") nisu znojem lijepile za noge. Niti samo zato što smo dehidrirani došli gore pa nam nije smetalo što je ponuda piva klasično nikakva za takvo fensi mjesto, uzeli smo prvo s reda. Nego zato što je "drugačija Vesna Pisarović“, kako su je najavljivali u promidžbenim tekstotima, večer učinila BAŠ ugodnom. Pa, ajd', i drugačijom.

To "drugačija" očito još uvijek treba naglašavati publici, iako ima već godina i godina otkako je Vesna u Haagu i Londonu studirala jazz pjevanje, a u praksi ga provodi u Berlinu. Drugačija, dakle, od same sebe, od estradne vizije sebe koja i dvadesetak godina kasnije i dalje "živo živi" u kolektivnoj memoriji.

Šlageri iz pedesetih i šezdesetih te pokoji pop hit iz sedamdesetih, uglavnom svi s ovih prostora, repertoar je koji se, ima već četiri godine, pojavio na njezinu albumu "Naša velika pjesmarica" ili, kako se to na njemačkom tržištu nazvalo - "The Great Yugoslav Songbook". Od Arsena, preko Tereze i Beti Jurković, do Indexa, sinoć je na tvrđavi Barone jazz u punom sjaju okupao pedesetak okupljenih, a pritom vam poznati tekstovi ne daju da se izgubite u improvizacijama benda, već vam misli drže na okupu punih sat i pol.

I tako nastade ugodna večer koja je, što se koncert približavao kraju, bivala sve intenzivnija. Zapravo, u završnom trolistu "Balada" Indexa - "Kao nekad u osam" Đorđa Marjanovića - "Nogometna utakmica" Beti Jurković, bend je (a bend je bio Elvis Penava – gitara, Zvonimir Šestak – kontrabas i Borko Rupena – bubnjevi) imao nekoliko suludo-briljantnih trenutaka, a i Vesna je pokazala da studij jazza i govorne vježbe na Kroatistici nisu bili uzalud.

Evo fotogalerija s ugodne večeri s Vesnom Pisarović. Baš, ono, ugodne.