Danas nije lako napraviti album. Odnosno, uvijek je podjednako teško, ali teže je fizički primjerak prodati publici, a Niki to odlično ide jer je njen ’11’ prihvaćen odlično. Adele albume naziva po svojim godinama, ali s Nikom to, očito, nije slučaj. Kaže da je taj broj prati oduvijek.

- U posljednje vrijeme često odgovaram na to pitanje pa sam otkrila i neke odgovore. Puno stvari u životu mi je povezano s brojem 11 i to sam shvatila još kao mala. Naime, na dječjoj Euroviziji sam nastupala jedanaesta i mislila sam da mi to donosi sreću na neobične načine, a prekretnice u životu su mi uvijek bile povezane s tim brojem. Kad sam završavala album, koji je glazbeno i emotivno preslika mene, ljubavna priča, bilo mi je zgodno da dvije jedinice predstavljaju cjelinu.

Nika je odlučila, ako se to uopće može tek tako odlučiti, raditi glazbu nabijenu emocijama, a sam proces je vrsta katarze, jer lakše je nešto shvatiti kad riječi ih iz srca prebacite na papir.

- Jako puno naučim o sebi, ali postoji i balans koji tu moram unijeti. Nekad mi je baš potrebno izraziti se kako bi dobila ‘conclusion’ ili ‘closure’, ali ne mogu se uvijek tako ponašati jer je jako subjektivno. Koliko god osobno od pjevača volim vidjeti da su si dali oduška i volim se poistovjetiti s takvim pjesmama, volim napraviti i ‘lakše’ pjesme pa na albumu imam oboje.

Primjer pjesma ‘Sutra’ za koju kaže kako ju je radila s ‘pol mozga’, a jako je voli i vrtjela se na radiju više od nekih drugih.

- Rekla sam si da moram malo manje biti emotivno investirana i napraviti nešto što bi sama slušala, a da pritom ne moram previše razmišljati. S druge strane, dam si oduška i napravim nešto u čemu mi se duša izlije.

Asaf Avidan nam je rekao da je glazba u isto vrijeme terapeutsko i bolno iskustvo, a Nika smatra isto.

- Užas, i stalno moraš vući te emocije iz ladice u koju si ih spremio. Baš sam bila prešla preko nekih stvari u životu i preboljela ih, i onda moram snimati spot za najtežu pjesmu svemira, moram plakati cijeli spot, ali u redu. Napisala sam tu pjesmu, znam što mi radi, svaki put kad je čujem moram opet proživjeti tu Nikicu koju sam ostavila iza sebe, ali zato je glazba tu.

Publika ne mora znati točno o čemu pjeva, može pronaći nešto svoje i proživjeti vlastite emocije. Ipak, Nika zna o čemu je riječ pa je pitamo kako se ponaša kad objavi takvu pjesmu, gleda reakcije ljudi ili se pokrije dekicom i isključi internet.

- Ovisi, ali volim svjesno proživjeti sve što objavim jer dajem puno sebe. Uložim sve što mogu i bilo bi mi bedasto da se sakrijem i ne hranim se s tim što se desilo, kako god bilo da bilo. Znala sam što radim.

Mladu pjevačicu slušaju različite generacije, ali glavnina publike je mlađa, a možda čak uz sve što se događa na sceni, prokletstvo društvenim mreža i filtriranu stvarnost, ima određenu odgovornost prema njima. Roditelji tih obožavantelja je zasigurno cijene jer je transparentna, nije jedna od onih koji u imenu u medijskim naslovima imaju sufiks ‘doll’ ili prefiks ‘brutalne fotke s plaže’.

- Ne volim tu filtriranu stvarnost i jako me uzrujava. Ne bih voljela odrastati u društvu u kojem je to sve što vidim. Garantiram da ne bih bila normalna da u ovo doba imam 16 godina. Jako je teško. Ako nešto objavljujem, neka bude kako je. Kad sam bila mlađa pristajala sam na neke suradnje na koje danas ne bih, i voli me internet na to podsjetiti. Ljudi su tu da screenshotaju i kažu ‘kako je bila glupa’. Hvala Bogu da sam bila glupa prije 5 godina i nešto naučila iz toga.

Zapravo, problem je kad ljudi preozbiljno shvate virtualni svijet. Budimo realni, ljudi se mijenjaju, a na društvenim mrežama gledamo samo dio nečijeg života. Druga stvar je što ljudi u komentarima ‘liječe’ vlastite frustracije. Jer to je lakše od rada na samome sebi.

- Morala sam naglo i odrasti pa sam oprezna što dijelim na društvenim mrežama. Bila sam u jako javnom odnosu od samog početka jer je počeo prije nego je itko od nas bio javna osoba. To je neizbježan dio koji, eto, probaš i što je tu je. Kasnije naučiš da nema toga što ti može zamijeniti unutarnji mir. Nema. Kad nešto podijelim, to je transparentno, ali ne znači da sam ti rekla sve ili da ću ti ikad reći sve. Ne želim!

Nikini spotovi su posebni, intimni, moderni, upečatljivi i estetski predivni. Važan joj je vizualni dio jer publika konzumira glazbu na različite načine. Ne ograničava se, a na naš komentar o spotovima ‘normalizirajmo cice’, odgovara ‘to je to’.

- Oduvijek mi je logično da bilo kakav glazbeni projekt ima audio i video dio. Ne mora to biti nikakav ekstravagantni moment, čisto da je povezano i da ima smisla. Za svaki vizual provedem jako puno vremena razmišljajući o svakom detalju i zašto je nešto tu. Moja kreativna ekipa je moja izabrana familija koja razumije viziju i lojalni su suradnici. Cijenim ljude s kojima radim.
Počele su koncertne promocije, od spektakla u Petom Kupeu u Zagrebu…

- Kunem ti se da se ne sjećam tog koncerta, ali sjećam se kako sam se osjećala…

Nika stiže u Azimut idući tjedan po prvi put, ispred zahtjevne šibenske publike, a kaže da je to poanta svega.

- Nisam to prije razumjela, mislila sam da je poanta napisati dobru stvar i pustiti je u svijet. Sve je to super, ali poanta je opipljivo. Ne može to ništa zamijeniti, tek se na koncertima mogu povezati s ljudima. Kad vidim koliko će ‘pravih’ ljudi kupiti kartu za koncert, to je puno važnije od klikova.