Mimiku nije lako opisati, ali najbliže je tome progresivni, avangardni jazz-world ansambl kojega su osnovali Mak Murtić i Maja Rivić, a danas broji dvadesetak članova, redom vrhunskih glazbenika koje smo u Šibeniku imali priliku čuti s drugim projektima.

Unikatnim glazbenim pristupom, orkestar publiku vodi na putovanje u izgubljenu dušu Mediterana i u staroslavenske ceremonije. Autor glazbe Mak Murtić kaže da je album ‘Altur Mur’ vizija nepostojećeg mjesta na Mediteranu, gdje se isprepliću kulturna i osobna reinvencija.

Mislio sam razgovor započeti činjenicom kako u Šibeniku nikad nismo slušali ništa slično, ali shvatio sam da i ne postoji ništa nalik Mimika Orchestru kojeg ste osnovali prije gotovo 15 godina u Londonu. Ideja je, za hrvatske prilike, gotovo megalomanska. Kako vam je to uspjelo?

Zasada ni mi nismo upoznali sličan orkestar poput našeg prog – tradicijskog – jazz fusion orchestra, ali smo čuli razne kolege iz raznih branši, od brace Ziarkas s Rodosa, do naše Tamare Obrovac, naravno do klasičnih jazz i third stream orkestara, stoga je dolazak Mimika Orchestra u 2010-ima bio, barem meni, nekako neizbježan dokument svega što se u svijetu događalo i nastavlja događati. Orkestar je zapravo počeo kao oktet koji je, kako je i krug prijatelja, glazbenika rastao, tako i narastao do orkestra. U njemu su se našli doista neobični instrumenti, a kasnije su se pojavili i tradicijski elementi ovog područja. Orkestar funkcionira jer proizlazi iz scene i iz društva u kojem se nalazi. Glazbu pišem za ljude koji sviraju u orkestru, a koji su mi i bliski prijatelji, koji me inspiriraju svojim autorskim i izvođačkim radom, kako unutar tako i izvan Mimike, stoga orkestar postaje jedno mjesto nalaženja naših unutarnjih svjetova.

U orkestru vas je oko 20, što je možda i razlog što ćemo vas tek sada čuti uživo prvi put. Prošle godine sam na Animafestu upoznao suosnivačicu Maju Rivić, kada je s Williamom Kentridgeom izvela dadaističku fonetsku poemu Kurta Schwittersa ‘Ursonate’. Pitao sam je kad nam dolazite u Šibenik pa mi je rekla da vas ima previše za neke manje prostore. Je li vam ta brojnost blagoslov ili prokletstvo?

Količina ljudi je nužna za ovakav zvuk, ovakav spoj tematika, priča i slikovitosti te glazbe. Barem se meni tako čini. Možda u neku ruku je to organizacijsko prokletstvo, ali je društveni i zvučni blagoslov. A efekt toga sastava, kad se i zvučno i vizualno pojavi na sceni je i unutar orkestra, ali i publici, jedan gotovo sakralni moment, osjećaj mnoštva i osjećaj pripadanja. 
 
U Šibenik dolazite s novim albumom ‘Altur Mur’, što prevedeno s izumrlog veljotskog dijalekta znači ‘Hram mora’. Kuća umjetnosti Arsen je u kratko vrijeme postala hram izvođačkih umjetnosti u Šibeniku, ali i šire. Dakle, mediteranski hram mora u hramu umjetnosti, koji je 10 metara od mora…

Mimika tek odnedavno češće nastupa na Mediteranu, izuzev otoka Krka gdje se ja nalazim, stoga nam je izuzetna čast s ovim materijalom zaplivati u našem slavenskom moru koje otvara ruke drugim jezicima i dalekim mitovima. Mislim da će nam ta scena upravo dodatno označiti zvuk mora i tih priča s ‘Altur Mura’ koji govore o dubokom utapanju u mora prošlosti i sjećanja.

Osim ‘Altur Mur’, čut ćemo i materijale s prethodnog albuma ‘Divinities of the Earth and the Waters’ i ekskluzivnu premijeru novih skladbi s još nesnimljenog najnovijeg projekta. Gdje nas vodite, u kakva mitska prostranstva?

Upravo vas i vodimo u mitska prostranstva. Zapravo ‘Divinities…’ i ‘Altur Mur’ su dio trilogije slavenskih i mediteranskih mitova, odnosno prezentacije nekih direktnijih osobnih situacija kroz perspektivu onoga vječnog i prastarog što se nekad pojavi u našim društvima. Tako je ‘Divinities…’ oproštaj od jednog bliskog prijatelja putem pogrebne ceremonije zamaskirane, doslovno u fašnik, a u ‘Altur Mur’ istražujemo razne ljubavi, s istim i drugim licima, opet s aluzijama na prolaznost vremena i beskonačnih sunčanih dana koje nekad ne želimo ni spominjati. Na sljedećem albumu će se naći završetak te trilogije koji istražuje dublji odnos majke, djece, roditelja u raznim društvima, ali poglavito u nama samima, doduše priča se prožima kroz jedan neočekivan mit, pa najbolje čuti uživo!

Mimika nije samo glazbeni već i vizualni doživljaj, privlačite pažnju i zanimljivim outfitima, koliko vam je važan dio koncerta koji se konzumira očima?

Taj dio postaje sve važniji, pogotovo ako ćemo jednog dana imati prilike osim glazbeno, napraviti i scenski nastup s ovim materijalom. Zasad su kostimi kod vokalistica značajni jer se odnose na posebne aspekte priča u kojima se nalazimo i daju im određen spiritualni ili izvanzemaljski aspekt koji nam je bitan s obzirom na same priče koje istražujemo. Zadnji kostim je radila Mirna Mihoković (Altur Mur), a prethodni je radila Ira Ivašić (Divinities of the Earth and the Waters) i oba su bazirana na određenim elementima staroslavenske tradicijske nošnje s ovih područja, ali s bitnim izmjenama radi konteksta. U svakom slučaju nam je zgodno malo izaći iz vlastite kože, a premalo je karnevala/mesopusta kroz godinu!

 
Nećemo propustiti priliku da nas malo nahvalite, ili kritizirate ako baš morate. Šibenik se u prethodnih 10 godina upisao na glazbenu kartu Hrvatske, blago rečeno, kako gledate na glazbenu decentralizaciju Hrvatske?

Mislim da je to izrazito dobro, od festivala koje organizirate do raznih događaja. Ja sam imao priliku svirati na tvrđavi sv. Mihovila s bendom Doringo te u blizini s bendom Antenat. Razni dijelovi Hrvatske, kako su postali decentralizirani, tako su umjetnici postali povezaniji i iz toga su krenule razne suradnje i razni drugi faktori inspiracije. U svakom slučaju, što je ljepše nego putovati novoj publici i nastupati u raznolikim odlično organiziranim prostorima? Veselimo se!

Ulaznice po redovnoj cijeni dostupne su online i na blagajni Kuće umjetnosti Arsen.

Članovi Kluba prijatelja  popust ostvaruju na fizičkom prodajnom mjestu uz predočenje važeće članske iskaznice.