Magul je proizvod Ante Prgina i Božidara Bilušića. U promotivnim materijalima koji prate njihov album „Magul 2“ bend se opisuje kao alternativni rock iz Šibenika. Zapravo se radi o tome da je Prgin svoj prepoznatljiv glazbeni potpis, kojeg razvija još od vremena kad je svirao i pjevao u Fali V pa do L'koka, uronio u elektroniku. Rezultat je aranžmanski kompleksan i lako slušljiv album, koji je nedavno objavljen na etiketi PDV. 

Sjeli smo povodom toga s Antom Prginom…

Novi album je vani i prilično se razlikuje od onog demo materijala koji je Magul snimio prije nekih pet-šest godina…

- Pa da, nešto se tu dogodilo. Nekakav zaokret koji mi je bio interesantan u zvukovnom smislu, a i zbog toga jer se nije radilo tipično bendovski da se ušlo u garažu i tesalo riffove i tekstove, nego smo imali studijski pristup. Božo i ja smo odlučili malo više iskoristiti tehnologiju, loopove, synthove i slično, što se pokazalo prilično praktičnim. Snimim nešto, pošaljem njemu, poslije se nađemo, finiširamo aranžman i ćao bao.

Bacio si se, dakle, na svladavanje tehnologije. Traje li još proces učenja? 

- Ja sam trebao učiti, Božo nije. On zna, on je mlađa i totalno upućena generacija. I da, to moje učenje još uvijek traje. Ta tehnologija se razvija brzinom koju nitko ne može pratiti. Čim krenem nešto raditi shvatim da sam u zaostatku s onim što se tog trenutka događa. I mlađima je teško držati korak, a pogotovo mojoj generaciji. Ali je odlično biti u jednoj kontra ulozi, u ulozi učenika.

Hoćete li vas dvojica moći izvesti uživo sva ta aranžmanska rješenja koja se čuju na albumu? 

- Apsolutno! Ali, naravno, kad bi bismo sad išli izvoditi baš sve do zadnje note, trebao bi nam cijeli orkestar pa tu naravno uskače tehnologija. Dakle, Mario Tarle će svirati elektronski bubanj, imat ćemo prateće vokale, Ivanu Antić Stošić i Iris Milošević, te Božo i ja u našim standardnim ulogama basiste i gitariste, i naravno, postoji mogućnost gostovanja nekih mojih prijatelja gitarista. Naime, snimao sam više gitarskih dionica, pa da na koncertima pokušamo biti što bliže snimci, da ne ispadne da sad sve fingiramo. A neke stvari će ići sa sekvencera, odnosno s kompjutera.

Magul je, znači, evoluirao, ali i ti si. Naime, teško je ovakav album bilo predvidjeti svima koji poznaju tvoj rad…

- Dogodilo se to da sam pustio neke stvari od sebe.

Što to znači? Othrvao si se nekim klišejima u koje se glazbenici nesavjesno znaju često zaplesti?

- Ta opasnost uvijek postoji. Tko god svira i sklada, uvijek može postati zarobljen u vlastitom kalupu. Bilo da se radi o klasici ili o alternativi. E, sad ono što je meni bilo super u toj cijeloj priči, kombinacija je svih stvari koje su mi se dogodile. Nije da sam odjednom doživio proviđenje i ugledao svjetlo, bila je to kombinacija mnogih faktora. U prvom redu, počeo sam raditi s Božom, koji kuži tu digitalnu stranu priče. Zatim, tehnologija sada omogućuje da doma imaš pristup svim instrumentima. A, naravno, promijene ti se i neke stvari u glavi. A to kad kažem da sam pustio od sebe neke stvari, zapravo znači da sam se konačno opustio.

Reći će neki da si dignuo ruke od rock and rolla…

- A slušaj... ne znam. Što to uopće znači, svirati nisam prestao. Vrijeme se promijenilo i neka svatko tumači moju glazbu kako hoće. Ja sam jako zadovoljan albumom i mislim da mi je ovo najzreliji uradak dosad. Normalno, ne moraju se ljudi složiti s tim, mogu mislit da je ovo nešto totalno bezveze. Ali, sudeći po dosadašnjim reakcijama, mogu biti vrlo sretan. Od početka znam da smo napravili nešto dobro, jer nas je sve to užasno razveselilo.

Drugo je pitanje kome je ovaj album upućen. Živiš u maloj sredini, ali i sama činjenica da je album otpjevan na engleskom govori da ambicije i nadanja ipak usmjeravaš puno dalje od Šibenika. 

- Eh sad... znaš ono "ostavite nadu svi koji ulazite", to bi nam možda trebalo pisati na ulazu u prostoriju za vježbanje. Naravno da ako sam napravio pjesmu na engleskom da mi je cilj odsvirati i neke koncerte vani. Ali, valjda po prvi put nemam nikakvih očekivanja. Ako nas je i ova trenutna situacija s koronavirusom nešto naučila, to je da su bilo kakva očekivanja kontraproduktivna i čovjeka na neki način zatvaraju.

A i očekivanja imaju tendenciju glazbenike gurati u kompromise…

- Ma i taj "kompromis" je već isprostituiran pojam. Isto kao i "duhovnost" ili "urbano". Ili jedna od naših najčešćih fraza "svašta nešto", ta mi je posebno draga. Imam nekakvu glazbenu karijeru već trideset godina, još od Neopisivih s početka devedesetih, a sada po prvi put nemam nikakvu pretjeranu anticipaciju. Ičega! Imam dogovorena dva-tri datuma, a ne znam što će biti. Ja ću se pripremati kao da će biti...

...svašta nešto?

- Tako je. Dobar dan, imate li koncert? Da, ali otkazali smo ga jer je Saturn promijenio konjunkciju, a ni Venera nam nije sklona. Ništa više ne možeš isplanirati, ali s druge strane ne možeš sad prestat živjeti. Ali, kažem, ja sam opušten. To je možda moja najveća promjena. Dobro se osjećam u glavi.

S tim engleskim je uvijek problem što će te Englez ili Amerikanac uvijek prozrijeti…

- To mi je rekao i izdavač, da jedne stvari moram biti svjestan - Englezi kuže kad nekom engleski nije materinji i koliko god izgovor bio dobar to će njima biti bezveze. Ali meni nisu nužni Englezi ili Amerikanci, njima svaka čast, ali postoji i cijela istočna Europa, Azija, Afrika, Južna Amerika, dakle... ima se gdje.

Album je zasad samo na Bandcampu, ima li nagovještaja da će se dogoditi neka ploča ili CD?

- Ti planovi će pričekati povratak koncerata, jer tada dolazi nekakav prihod u bend, a i albumi se najbolje prodaju na svirkama. A čuo sam i jednu novu frazu, kad si bez love onda si "cjenovno osjetljiv". A pošto smo mi trenutno cjenovno osjetljivi nećemo sad ići u nekakve avanture koje bi nam mogle još više produbiti tu cjenovnu osjetljivost.

Trenutačno dogovoreni koncerti Magula: Tvrđava sv. Mihovila, Šibenik, „Let's Rock“ festival (21-22 lipnja) i Azimut, Šibenik (11. kolovoz).