Kad je riječ o ukusima koje definiraju svjetsku kuhinju, nije baš sve onako kako se čini. Od vanilije u omiljenom desertu do wasabija na sushiju – prave sastojci su često puta prerijetki ili preskupi da bi zadovoljili globalnu potražnju. Baš zato tvrtke su smislile način kako zaraditi nudeći jeftinije alternative dok ste vi uvjereni da kupujete pravu stvar, prenosi Pun kufer.

Business Insider popisao je 11 vrsta hrane i namirnica koja se najviše lažira na svjetskom tržištu.

Tartufi

Ono što se u trgovinama prodaje kao ulje od tartufa, uglavnom nema puno veze s ovim vrstama gljiva. Štoviše, nerijetko se takva ulja rade u laboratorijima. Pravi tartufi su rijetki i iznimno skupi, pa ne čudi što su često na meti krivotvoritelja.

Ulje tartufa obično podrazumijeva mješavinu suncokretovog i maslinova ulja koje je aromatizirano sintetskim spojem dobivenim iz nafte pod imenom 2,4 ditiapentan. Jedini način da budete sigurni da jedete tartufe, jest da vidite kako vam netko riba aromatični grumen ravno na tanjur.

Javorov sirup

Čak polovica javorovog sirupa na svjetskom tržištu je lažnjak. Izrada pravog javorovog sirupa nije jednostavna – potrebno je oko 45 litara javorovog soka da bi se proizvela jedna litra sirupa. Ono što izgleda kao javorov sirup, ali se prodaje kao sirup za palačinke zapravo je mješavina kukuruznog sirupa, karamele i aroma.

Pravi javorov sirup prepoznaje se po boji i teksturi – ima rjeđu konzistenciju i mutniji izgled od umjetnih mješavina. Pročitajte i deklaraciju – pravi javorov sirup uglavnom dolazi iz Kanade.

Wasabi

Većina wasabija koji se prodaje izvan Japana je lažnjak – obično je riječ o pripravku od hrena, kukuruznog škroba i zaslađivača. Pravi wasabi je 30 puta skuplji od onoga što se prodaje u supermarketima i specijaliziranim trgovinama. On nema tako ljuti okus kao što mislite. Ako vam grlo gori od ljutine, vjerojatnije je da jedete proizvod na bazi hrena.

Wasabi je iznimno rijedak u Japanu, a raste uz planinske izvore. Ova korjenasta biljka voli blage temperature, sjenu i šljunčano tlo što su uvjeti koje je teško kopirati u drugim dijelovima svijeta.

Parmezan

Da bi sir bio parmezan, mora dolaziti iz Parme u Italiji, odnosno iz regije Emilia-Romagna. Samo 300 mljekara je na tom području certificirano da proizvodi autentični Parmigiano-Reggiano. U mlijeko se dodaju posebne bakterije koje siru daju prepoznatljiv okus, a isti mora odležati najmanje godinu dana.

Koluti autentičnog parmezana označeni su žigom Denominazione di Origine Protetta koji jamče da je sir došao s pravog mjesta. U novije vrijeme neki proizvođači počeli su stavljati jestive mikročipove kako zaštitili svoje proizvode od krivotvoritelja.

Vanilija

Vanilija je sveprisutan začin bez kojeg je nemoguće zamisliti slatke proizvode na svjetskom tržištu – od sladoleda do raznih industrijskih keksa, kolača i drugih deserata. Riječ je o mirisnom sušenom voću jestive orhideje koja se uzgaja u tropskim krajevima, a koju karakterizira tanka mahuna tamno-smeđe boje.

Da bi se uzgojila, skupila i preradila ne koriste se kemikalije niti posebni uređaji – samo ručno. Upravo zato iznimno je skupa – samo jedan posto proizvoda na svjetskom tržištu napravljen je s autentičnom vanilijom. Ostatak sadrži sintetičku zamjenu za vaniliju – vanilin – koja je stvorena kako bi se smanjila cijena proizvoda.

Kavijar

Kavijar je radi od usoljenih ribljih jaja ili ikre beluga jesetre. Riječ je o iznimno rijetkom, delikatnom i skupom proizvodu koji može doseći cijeni od 20-ak tisuća eura po kilogramu, zbog čega je česta meta krivotvoritelja. Umjesto ribljih jajašaca beluge, krivotvoritelji često koriste ikru ribe lošije kvalitete. Razliku između pravog proizvoda i lažnjaka znaju prepoznati samo najiskusniji znalci.

Med

Trećina meda na svjetskom tržištu je – lažnjak. Potreba za ovom namirnicom je znatno veća od onoga što pčele mogu proizvesti, pa se nalazi na meti krivotvoritelja.

Da bi se povećao volumen, pravi med se često miješa s kukuruznim sirupom, šećerom od riže i trske i sličnim proizvodima. Na taj način uništavaju se prehrambene i zdravstvene kvalitete pravog meda i pretvaraju ga u jeftin šećer. Želite li jesti pravi med, kupujte ga iz provjerenih izvora i od lokalnih proizvođača.

Ekstra djevičansko maslinovo ulje

Ekstra djevičansko maslinovo ulje je meta prijevara s hranom još od vremena starog Rima. Kriminalci su prodavali lošije maslinovo ulje ili mješavine ulja pod oznakom ekstra djevičanskog maslinovog ulja, a to se događa sve do današnjih dana.

Wagyu govedina

Wagyu je riječ koja označava japansko govedo, a odnosi se na četiri pasmine: Kuroge, Akage, Mukaku i Nihon Tankaku. U Japanu postoje strogi propisi koje reguliraju uzgoj i preradu ovih životinja, a sve kako bi se postiglo meso iznimne mekoće i slasnosti. Izvoze se tek manje količine.

U drugim državama propisi nisu tako rigorozni. U SAD-u primjerice, wagyu se može križati s drugim manje skupim vrstama goveda te prodavati meso pod oznakom wagyu iako je riječ o mješavinama dviju ili više različitih vrsta.

Šafran

Šafran je najskuplji začin na svijetu koje se dobiva od niti njegovog cvijeta. Poljoprivrednicima treba dvije godine za uzgoj cvijeća i berbu, a rezanje i sortiranje se obavlja ručno. Da bi dobili jedan kilogram šafrana potrebno je oko 150.000 cvjetova, pa ne čudi što ovaj začin dolazi s vrtoglavom cijenom, niti što se često pokušava krivotvoriti. Prevaranti nastoje oponašati proizvod s crveno obojenim sijenom, konjskom dlakom, kokosovim nitima i korijenjem raznih biljaka.

Kava

Čak ni kava koja se pije na svjetskom tržištu nije uvijek napravljena od 100 posto kave. Mljevena kava se miješa s usitnjenim žirom, ječmom i pšenicom. U prošlosti, znala se miješati sa svime što je smeđe – od piljevine do spaljenog kukuruza, a sve kako bi se povećao volumen proizvoda koji inače može biti dosta skup.