Priča o Kamenaru gotovo je filmska priča, saga o jednoj obitelji i to u puno dužem razdoblju od 50 godina. Davne 1874. godine rođen je Nikola (Mikula) Jurin. Koncem 1918. godine nakon okončanja Velikog rata u centru Primoštena otvara goditionicu Kamenar nazvanu po njegovom najvećem vinogradu, a bio je veliki vinogradar koji je godišnje proizvodio 20 tisuća litara vina od grožđa sorte babić. Baš kao i danas to moćno crno vino bilo je na cijeni, pa je Mikula još od konca 19. stoljeća trgovao vinom od Trsta do Dubrovnika. Uspješni trgovac, za ono doba dovoljno školovan služio se njemačkim i talijanskim jezikom, a bio je i glavar sela Primoštena.

Vratimo se gostionici Kamenar. Iako je imala samo pedesetak kvadratnih metra sa šankom i šest stolova bila je omiljeno okupljalište Primoštenaca i onih kojih su tih davnih dana posjećivali Primošten. Igralo se na karte, uživalo se u Nikolinom vinu, gostima se nudila rakija, sir, slane srdele, pršut…

Uspješni poduzetnik prvi put u Primoštenu srevirao je hladno pivo iako tada nije bilo struje, međutim sanduk ili ledara s dvostrukim stjenkama i ledom koji je dovozio brod iz Šibenika bio je dovoljan da se vrućim ljetnim mjesecima uživa u hladnoj “biri”.

Od početka to je bio obiteljski biznis i obiteljski restoran, pa su uz  Nikolu u gostionici Kamenar radili i njegovi sinovi Adam, Melkior i ponekad Vinko. Nikola je nažalost preminuo 1933. godine od upale puća, a posao preuzimaju njegovi sinovi.  Nakon Drugog svjetskog rata gostionica postaje društveno vlasništvo  u njoj je od 1957. do 1960. godini bila prodavaonica voća i povrća koju je vodio Melkior Jurin, u tom prostoru bila je kutna brijačnica malog mista koju je vodio poznati primoštenski brijač Matošin zvan Deda.

Bilo je suđeno da se priča vrati na početak , na iskonske postavke, pa je sin Markiola i otac sadašnjeg vlasnika Tomislava, Edo Jurin na povratku iz daleke Australije 1973. godine krenuo u obnovu starih prostora, godinu dana kasnije sa svojom suprugom Finkom otvara veću i moderniju gostionicu i tako vraća živost na Rudinu. U početku nude svoje poznate marende: tripice i gulaš, međutim ponuda ubrzo postaje raznovrsnija i bogatija jer angažiraju vrhunske brodske kuhare Primoštence koje uz tradicijska jela nude i svjetske menije.

Obitelj je temelj ovog dugovječnog i poznatog restorana, Edo je u posao uključio svoju djecu Tomislava, Tanju i Vesnu, te nevjestu Nelu. Tradiciju pradjeda i djeda nastavljaju treća i četvrta  generacija Jurinovih. Kada se Edo umirovio 1999. godine vođenje „Kamenara“ preuzima njegov sin Tomislav. Mlade snage daju Kamenaru notu modernizma i dodatne živosti ne odustajući od bogatog tradicijskog nasljeđa.

U svakom slučaju Kamenar je dragulj u  primoštenskoj turističkoj razglednici, sve poznate i elitne turističke destinacije s ponosom ističu svoje restorane i hotele koji desetljećima i stoljećima stoje na istom mjestu nudeći poznatu kvalitetu.

Kamenar je na istom mjestu već 106 godina, u vlasništvu je iste obitelji Jurin koja ljubomorno čuva tradiciju nudeći na jednom od najljepših dalmatinskih trgova dobro poznatu kvalitetu, ljubaznost, gostoprimstvo i vrhunski babić.

Pogledajte galeriju fotografija: