- Možda će ovo zvučati ofucano, ali sve je krenulo od kuće gdje gledaš kako mama i baba kuhaju. To je nekako i najlogičnije, imaš sve domaće iz vrtla, friško ulovljenu ribu…Mi u Dalmaciji smo malo razmaženi jer toliko dobrih namirnica nam je dostupno. Zavolio sam kuhanje kao mali i u tom smjeru je i išlo moje školovanje. Profesionalni kuhar odlučio sam postati kad sam prvi put kročio u kuhinju restorana Pelegrini. Tamo sam vidio što je prava strast – priča nam ovaj 20-godišnjak.

Prošle godine dobio je stipendiju projekta Raise the Bar koja mu je omogućila da svoje kulinarsko umijeće dodatno usavrši na jednom od renomiranih svjetskih učilišta, onom u Istanbulu. Nakon prvog kruga odabira, pristupio tehničkom testiranju pred žirijem čiji su članovi renomirani stručnjaci iz regije. Chefovi Igor Gudac, Marko Gajski, Bruno Vokal, Tomaž Kavčič i Nihad Mameledžija te najbolji hrvatski sommelier i suvlasnik Noela Ivan Jug, Antu su odabrali kao jednog od četiri stipendista koji su se istaknuli svojim tehničkim znanjem. 

Stipendija je bila priznanje za njegov rad i trud, a isto tako, kaže, dobio je jedinstvenu priliku za školovanje na  najboljim svjetskim institutima koja u kulinarskom svijetu jako puno znači. Puno mu je pomogao još jedan mladi šibenski kuhar, Grgo Bačelić. On je stipendiju osvojio godinu ranije i Anti je dosta pomogao sa savjetima.

- Ovo iskustvo bilo je neprocjenjivo iz više aspekata, od učenja do upoznavanja ljudi i drugih kultura. Koliko god misliš da znaš, vidiš da imaš još puno toga naučiti. U razredu nas je bilo 14, u predavaonicu i više, a nastava je bila cjelodnevna. Pola dana bio je demo class, nakon toga tasting i konačno praktični dio gdje je svatko od nas pripremao jelo. Svaki dan tu su bile četiri ocjene i to higijena, prezentacija, organizacija i cjelokupni dojam. Što se tiče ovog putovanja, najdraže mi je što sam upoznao sve te ljude, što su svi bili spremni pomoći, kako u školi, tako i van nje i generalno pozitivna konkurencija koja te samo potiče na napredak -kaže.

U dva i pol mjeseca koliko je bio tamo, imao je priliku upoznati Istanbul, ali i probati njihovu hranu. Za nju će kazati da je zanimljiva, ali ni blizu naše.

- Mislim da smo trenutno miljama daleko ispred njih. Posljednjih godina gastro scena je sve jača u Hrvatskoj. Za ovako malu državu imamo veliki broj vrhunskih kuhara i restorana. Mijenja se ponuda, ali mijenja se i potražnja i očekivanje gostiju. Nije više dovoljno skuhati nešto samo da skuhaš i očekivati da će ljudi biti zadovoljni. Takva praksa je, nažalost, godinama bila, ali mijenja se. Gosti očekuju kompletno iskustvo i nema praštanja – smatra.

Na pitanje po kojem jelu je vani Hrvatska možda najpoznatija, kaže da bi to bile hobotnica, janjetina i peka. To su jela koja ljudi najviše spominju.

- Kad bi mene pitali koje jelo bi izabrao za predstaviti Hrvatsku, teško bih dao odgovor jer ima toliko toga. Ipak, sasvim sigurno bi tu bio i soparnik. Generalno naša dalmatinska kužina je divna, tu nema puno filozofije jer namirnice kuhaju same za sebe, da se tako izrazim. Volim kuhati i kući i to su onda obična jela, kakva mama i baba kuhaju. Kad imaš frišku ribu i dobro povrće, to je već više od pola posla. I još jedna stvar koju bih istaknuo i koja je naša velika prednost, jest pitka voda. U Turskoj primjerice sve je iz boca i to utječe na okus jela – otkriva nam.

 Pred Antom je novi posao u renomiranom šibenskom restoranu, veseli se novim izazovima i fokus je na tome da daju sve od sebe. Na pitanje planira li u budućnosti otvoriti svoj restoran, kaže da ide korak po korak.

- To je neka želja i plan, ali idem dan po dan. Evo, u posljednjih godinu dana mi se dogodilo toliko toga dogodilo da tko zna gdje ću završiti. Želja mi svakako je, ali bitno je skupiti iskustvo prije svega – kaže za kraj.