Šibenčani mogu očekivati nešto što prije nikad nisu vidjeli - svojevrsni glazbeni Star Wars u kojem umjesto Darth Vadera vidimo Dr. Zempa i njegove 'zemp-zemp trouperse'. Mogu očekivati i jedan smiješan hair-metal bend koji kao da je izniknuo iz 80-tih godina i još puno likova koji se kreću kroz inteligentnu i zanimljivu priču isprepletenu akcijom i specijalnim efektima iz kućne radinosti – govori redatelj Rifova revolucije Jurica Hižak s kojim smo razgovarali pred šibensku premijeru filma. 

Ideja za Rifove inspirirana je prilično zanimljivom pričom iz 2012. godine kada su na jednu lokalnu svadbu upali službenici ZAMP-a, zaustavili glazbu i tražili popis pjesama kako bi naplatili tantijeme. 

Koliko je film ispao različit od te početne ideje koju ste imali i jeste li vi osobno zadovoljni tim konačnim rezultatom?

I više sam nego zadovoljan, prvenstveno zato što smo uspjeli zaokružiti priču i zadržati napetost do kraja filma. Nažalost, promijenili smo nekoliko snimatelja i postoje određene oscilacije u kvaliteti slike i zvuka, ali te nespretnosti većina gledatelja ne primjećuje jer je zaokupljena pričom. Silom prilika bilo je nekoliko devijacija od scenarija, ali srećom nismo odustali od  'udarnih' i vrlo zahtjevnih scena kao što su primjerice scena prosvjeda i bijega iz zatvora.  

Glazba je jako bitan dio ovog filma. Koliko dobra glazba može popraviti loš film, a koliko loša glazba može uništiti dobar film? 

Glazba i zvučni efekti čine 50% doživljaja i jako mogu utjecati na emocije i cjelokupnu priču. Ako ste  slučajno pogledali onaj šaljivi viralni video s finalnom scenom iz filma 'Na zmajevom putu' onda znate o čemu pričam. Bruce Lee i Chuck Norris se pripremaju za okršaj i polako skidaju suvišnu odjeću, a u pozadini svira 'Careless Whisper' George Michaela. Uz tu pjesmu cijela scena izgleda kao najava ljubavnog klinča. Poanta je u tome da pogrešan izbor glazbe može potpuno izmijeniti redateljsku namjeru. S druge strane, pogođena glazba prosječnu scenu može pretvoriti u odličnu ili čak genijalnu. Siguran sam da Policajac s Beverly Hillsa i Ghost Bustersi ne bi bili to što jesu bez legendarnih kompozicija koje svi znamo. Ali opet, ne treba se zanositi – glazba nije svemoguća. Ako je scenarij loš, takav film ništa ne može spasiti.

Recept za snimanje filma s budžetom od 4.000 eura? U kojem segmentu se najviše štedjelo? 

Ne znam postoji li recept za snimanje mikro-budžetnih filmova, ali moglo bi se reći da je preduvjet stabilna glumačka ekipa. Ako imaš glavne glumce koji su spremni raditi volonterski i koji su voljni izgurati  film do kraja, onda imaš šanse. Ali moraš imati upornost i konjske živce jer te očekuje borba s terminima snimanja, višemjesečna odgađanja, nagovaranja, traženje sponzora itd. Što se tiče Rifova, štedjeli smo na svemu i pokušavali sve napraviti sami. Filip Majcen je izradio većinu rekvizita, ali ako nam nije bio na raspolaganju onda smo producentica Nataša Kubiček i ja sami izrađivali ono što nije bili previše komplicirano. Primjerice, tortu za rođendansku zabavu dr. Zempa smo napravili od spužve i papira.  Općenito rečeno, najviše smo uštedjeli na honorarima jer su i glumci i snimatelji i glazbeni producent Arian Peharda radili volonterski. Uštedjeli smo i na editiranju jer sam montažu na kraju svega radio sâm. Naravno, tu su i lokacije koje su nam dragi prijatelji i sponzori ustupili bez najma. 

Zamislite nastavak Rifova revolucije u hollywoodskoj produkciji, ali ne u vašoj režiji. Koga biste voljeli vidjeti u ulozi režisera, a koga u glavnim ulogama? 

Zanimljivo pitanje. S obzirom da je moj najdraži glazbeni film 'Walk Hard' , što se tiče režije i scenarija najbolji bi tandem vjerojatno bili Jake Kasdan i Judd Apatow, ali ne bi trebalo isključiti ni Jack Blacka. Zbunjenog Ray Coduymixa glumio bi Tom Holland ili Owen Wilson. A glavnog negativca dr. Zempa glumio bi Zlatko Burić ili možda Douglas Powers a.k.a. Dr.Evil.  Mada se meni naš casting čini savršen i imam osjećaj da bi svaka intervencija uništila magiju koju smo stvorili.

Što ste zadnje pogledali u kinu i kakav je dojam na vas ostavilo? 

 'Zona interesa', jako me se dojmila. To je film u kojem pozadinski zvuk ima poseban status. Gledamo upravitelja Auschwitza i njegovu ženu kako uređuju svoj mali rajski vrt dok s druge strane zida egzistira pakao koji ne vidimo, ali ga itekako osjećamo jer do nas dopiru prigušeni krici logoraša i lavež pasa. Taj zvuk ulazi u podsvijest i udara u mali mozak. Ovaj film je maestralni primjer poznate krilatice „manje je više“. Naznake horora su uvijek moćnije i strašnije od eksplicitnih prizora. 

Film 'Rifovi revolucije' u Kući umjetnosti Arsen igra u subotu u 21 sat. Ulaznice se mogu kupiti na blagajni Arsena ili ovdje.