Vaše dijete gleda dolje, skreće pogled sa blagajnice, a vi nestrpljivo mislite: 'Hajde, ispljuni!' Svjedočite nečemu što izgleda kao paraliza. Započinje rečenice pa se zaustavlja, oklijeva, a dok blagajničin pogled skreće s vašeg djeteta na vas, na kraju izgovara riječi koje su nečujne i nerazumljive, prenosi portal 24sata.

Kasnije, kad dijete pitate što se događa, ono vam kaže: 'Ne govorim jer ne znam što bih rekao/rekla.'

Poteškoće s artikulacijom misli, osobito pod pritiskom, čest su problem kod djece. Mnoga djeca jednostavno nisu usavršila tu umjetnost, a ljeto provedeno... pa, kao dijete... nema tendenciju da izoštri djetetove komunikacijske vještine. Ipak, to je vještina koja se može naučiti kroz vježbu.

Sad je pravo vrijeme za vježbanje tih društvenih vještina - prije nego što na jesen ponovno počne škola.

Djeca često ne govore jer ne znaju što bi rekli

U društvenim situacijama vaše dijete može zaostajati za prijateljima koji brzo govore ili može zvučati kao da nema pojma o nečemu, iako mu je tema poznata. Može oklijevati podići ruku u učionici ili se naježiti kad se ju/ga nje prozove, iz straha da će netočno pretočiti svoje misli u riječi.

Vaše dijete može imati poteškoća s radnim (kratkoročnim) pamćenjem i umjesto toga preferira dugoročno pamćenje. Njegovi vršnjaci možda više 'koriste' radnu memoriju koja je u biti stavljanje informacija 'na vrh jezika'.

Radno pamćenje čuva informacije nekoliko sekundi i lako im je pristupiti, ali se informacije tamo ne pohranjuju dugo, osim ako se ne premjeste u dugoročno pamćenje. Da bi vaše dijete moglo pristupiti ovim dugoročnim informacijama, ono mora 'izvući' informaciju, za što je potrebno više vremena da se formulira i može ga usporiti dok govori.

Anksioznost može pogoršati komunikaciju

Sposobnost da se osjećate ugodno dok govorite važan je dio normalnog života. Čak i najmanja tjeskoba kada pokušavate govoriti - osobito oko zastrašujućih ljudi i situacija - može još više otežati artikuliranje onoga što dijete želi reći. Tjeskoba sprječava ljude da žive život onako kako bi željeli.

Kad se tjeskobno osjećamo, hormon stresa kortizol se oslobađa u velikim količinama i utječe na mozak. To može dovesti do gubitka pamćenja i problema s prisjećanjem te može biti nevjerojatno teško izgovoriti svoje riječi na način koji je i ugodan i koherentan.

Prednosti razgovora s drugima

Razgovor s drugima ne samo da pruža povezanost, utjehu i razumijevanje, već nudi i prilike za razgovor o zajedničkim iskustvima, kao i sprječavanje osjećaja usamljenosti i izolacije. Ublažava stres, gradi veze, pomaže pri donošenju odluka, pruža mjesto za izražavanje misli i osjećaja i izlaže nas novim perspektivama.

Osim toga, istraživanja sugeriraju da su jake društvene veze ili ljudi s kojima možete razgovarati povezani s dužim životom. Nasuprot tome, društvena izolacija i usamljenost povezani su s depresijom, lošijim zdravstvenim ishodima i rizikom od prerane smrti.

Veza između mozga i govora

Istraživanja nam pokazuju da je razgovor način da se umanji odgovor moždane amigdale, koja pokreće instinkt 'bori se ili bježi' kada osjećamo intenzivne emocije poput straha, tjeskobe ili agresije.

Kao rezultat toga, kad su ljudi pod stresom ili preopterećeni, ovaj dio mozga preuzima kontrolu i može čak nadjačati logičnije misaone procese. Govoreći možemo nadjačati odgovor amigdale i nositi se s osjećajima na učinkovitiji način.

Ne želite živjeti unutar svoje glave, a sigurno ne želite patiti od tolike tjeskobe da ne možete komunicirati s drugima.

5 razloga zašto djeca ne govore - i socijalne vještine koje mogu vježbati prije polaska u školu

1. Uzrujani su.

Vašem će djetetu možda biti lakše bolje se izraziti pišući nego u razgovoru kada se očekuje kontakt očima. Društvena vještina koju trebate isprobati sa svojim djetetom je da ga zamolite da napiše što osjeća o događaju ili dijalogu koji ih je uznemirio. To će im pomoći da izraze svoje osjećaje i pomoći im da ih prebrode. Ako traže vaš savjet, budite što nepristraniji.

Cijeli članak pročitajte OVDJE.