- Roditelji bi mogli pomisliti da se radi o zaigranosti, šali ili bezopasnom komentaru, ali namjera nije uvijek u korelaciji s utjecajem - objašnjava psihologinja za djecu i adolescente dr. Sophie Pierce, piše Index. 

Ove četiri specifične vrste komunikacije mogu učiniti da roditelji zvuče kao nasilnici, čak i ako to ne žele.

'Bez uvrede, ali...'

Ono što ljudi obično misle kada koriste ovu frazu je da će vjerojatno uvrijediti nekoga, ali odlučili su ipak to izgovoriti. 

- Kad koristite ovu izjavu s djecom, dajete im do znanja da ste svjesni da vaši komentari mogu nekoga zaboljeti - kaže Pierce.

Radi se o slabašnom opravdanju koja na prvi pogled tvrdi uvjerljivo poricanje dok zapravo priznaje predumišljaj. Nasilnici brzo koriste slične kvalifikacije kako bi izbjegli odgovornost, bez obzira na to koliko su te izjave slabe. Brutalna iskrenost obično nije od pomoći. Isključivanje izraza 'bez uvrede' iz roditeljskog rječnika vjerojatno će ublažiti način na koji roditelji kritiziraju svoju djecu.

'Dosadni ste' ili 'Čudni ste'

Voljeti i prihvaćati djecu onakvu kakva jesu njeguje samopouzdanje, neovisnost i hrabrost da se isprobaju nove ili teške stvari bez straha od odbijanja. No reći djetetu da je dosadno ili čudno moglo bi ga natjerati da posumnja u svoje ja.

- Izjave poput ovih vrlo su konačne i impliciraju trajno stanje, ne ostavljajući prostora za rast ili promjenu. Djeca mogu čuti ove izjave i vjerovati da te riječi definiraju njihov karakter. Osim toga, ove izjave podrazumijevaju da vam se dijete ne sviđa. To može biti posebno štetno jer se djeca ugledaju na odrasle da bi razumjela tko su i kako ih svijet doživljava - kaže ona.

Nazivanje djece pogrdnim imenima

- To je štetno iz mnogo razloga. Iako roditelji mogu ovo raditi u šali, djeca možda nisu u stanju razumjeti i razlikovati šale od kritike. Zbog ovog nedostatka razumijevanja, djeca mogu shvatiti ove izjave osobno - kaže psihologinja.

Zadirkivanje o izgledu

- S obzirom na to da su društveni mediji i maltretiranje putem njih rašireni u dječjem životu, djeca su previše svjesna svojih očitih nedostataka. Stoga, posljednje što djetetu treba je sumnja u to kako bi 'trebali' izgledati u svom kućnom okruženju. Djeca ne mogu uvijek razlikovati šale i kritike, pa bi roditelji mogli razmisliti o tome da koriste zadirkivanje ili sarkazam kada su u pitanju fizičke osobine - zaključuje.

Jedna vještina koju djeca brzo razvijaju je sposobnost suzbijanja tjeskobe i nesigurnosti koju izaziva nasilje. Nemojte pretpostavljati da vašem djetetu nešto ne smeta samo zato što to nije izričito reklo.

Obraćanje pažnje na to koliko se često u razgovoru koriste fraze koje se mogu protumačiti kao nasilje može pomoći roditeljima da postanu afirmativniji i konstruktivniji u interakciji s drugim odraslima, što je dodatna korist.