Više od 10.000 šestogodišnjaka ima svoju debitnu karticu, tvrdi internetska banka Revolut. Osam posto također ima mobilni telefon, kaže grupa za istraživanje tržišta Childwise. No pitanje je je li ova odgovornost prevelika, jesu li premladi i koji je pametan način da pripremite svoju djecu za odgovornosti života odraslih...

Stručnjakinja za roditeljstvo i majka dvoje djece, Sue Atkins, kaže da je davanje prilike djeci da sama rade stvari ključno za njihov razvoj, ali samo u pravo vrijeme i u pravom trenutku, piše portal 24sata. 

- To gradi njihovo samopoštovanje, samopouzdanje i uči ih da svijet nije zastrašujuće mjesto. Važno je postupno uvesti neovisnost i temeljiti je na zrelosti, a ne samo na dobi. Ali puno toga se također odnosi na to da ih roditelji puste i ne razmaze. Vjerujte im i iskoristite to kao priliku za razgovor i podučavanje - objašnjava Sue.

Evo kada je djeci vrijeme za koje obaveze i zadatke , prema Atkins:

Kućanski poslovi - dob 2 godine
Obitelj je tim i uključivanje djece u brigu o domu dobro će im pomoći naposljetku u kasnijim godinama. Trebali biste ih naučiti pospremati igračke od druge godine, kao i pokazati im kako staviti prljavu odjeću u košaru za rublje. Kada budu imali četiri do pet godina mogu namjestiti krevet i pomoći oprati auto. Otprilike sa sedam godina mogu postavljati stol, spremati stvari iz kupovine, pa čak i usisavati uz nadzor.

- Kad dođu do desete, treba im dati priliku da povremeno čiste kupaonicu i kuhinju. Pretvorite zadatke u igru ako je potrebno, ali ja nisam ljubitelj plaćanja kućanskih poslova, jer djeca moraju naučiti da je pomaganje roditeljima normalna stvar - ističe stručnjakinja.

Priprema doručka - 5 godina
S pet godina djeca mogu sigurno sipati mlijeko u zdjelicu žitarica. Do sedam ili osam mogu napraviti tost. Ali u početku nadzirite i objasnite im opasnosti, poput stavljanja noža u toster. Dopuštenje da sami u potpunosti pripreme doručak može potrajati malo duže, ali morate to prihvatiti. Roditelji su ujutro često u žurbi i na kraju pomažu mališanima namazati maslac na tost i obuti cipele, ali to obeshrabruje djecu.

Džeparac - 6 godina
Djeca zapravo ne razumiju vrijednost novca dok ne navrše šest godina. Ali kad pođu u školu, možete im svaki tjedan dati malo novca i potaknuti ih da štede.

- Kartice se mogu davati od ove dobi, ali preporučujem da počnete s kasicama prasicama, a ne s onim plastičnim - kaže. Od 14 godina možete uvesti džeparac za njihove ručkove, kartu za autobus i osnovne potrepštine poput čarapa. Ali budite jasni oko toga da oni moraju upravljati svojim proračunom u zamjenu za ovu slobodu i držite ih na oku, savjetuje ona.

Posjet trgovini - 9 do 11 godina
Nekada su djecu slali da pokupe cigarete i pola litre mlijeka iz trgovine na uglu, ali društvo je sada opreznije. U Japanu je djeci dopušteno ići samostalno u školu, kao i korištenje javnog prijevoza i odlasci u trgovine od šeste godine. Zajednica pazi na njih, umjesto da osuđuje roditelje. Radi se o procjeni rizika i njihovoj zrelosti. Ako idu u trgovine, pobrinite se da razumiju kako funkcionira blagajna i da imaju dovoljno novca sa sobom.

- Ne dopustite da vas osuda drugih spriječi da vjerujete vlastitom roditeljstvu. Ako ne rade ništa opasno ili nepromišljeno, ne zanemarujete svoju dužnost brige - ističe Sue.

Hodanje do škole - 9 do 11 godina
- Kada ćete svom djetetu dopustiti da ide do škole ovisi o njegovom zdravom razumu i ruti. Ali ako je moguće, predlažem da pokušate prije srednje škole - kaže Sue.

Planiranje je ključno i morate se unaprijed pripremiti. Postavite si važna sigurnosna pitanja. Koliko su prometne ceste, hoće li staviti slušalice... Prođite zajedno rutom unaprijed i ukažite na potencijalne opasnosti i uložite u svijetli kaput i prsluk s visokom vidljivošću za svoje dijete.

- Nikada nemojte prisiljavati nervozno dijete da hoda samo ako ono to ne želi - upozorava stručnjakinja.

Cijeli članak pročitajte OVDJE.