Priopćenje Vrhovnog suda prenosimo u cijelosti:

“Vrhovni je sud prihvatio žalbu optuženika te ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu. Prvostupanjskom je presudom optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti uz primjenu Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije (dalje: Zakon o nezastarijevanju).

Optužnicom je optuženiku stavljeno na teret da je 1994.-1995. kao zamjenik ministra vanjskih poslova i ovlašteni pregovarač u ime Vlade Republike Hrvatske dogovarao uvjete ugovora o zajmu s jednom stranom bankom. Zajam je bio potreban Vladi Republike Hrvatske za kupnju zgrada veleposlanstava u svijetu. Optuženik se tereti da je iskoristio ratno stanje za uzimanje provizije pri sklapanju tog ugovora. Stavljeno mu je na teret da je dogovorio da mu strana banka za sudjelovanje u pregovorima te kao protuuslugu za ulazak te strane banke na hrvatsko tržište isplati proviziju u gotovini, u visini 5 % odobrenog zajma. Prema optužnici strana banka je optuženiku isplatila iznos provizije u protuvrijednosti 3.610.528,18 kuna. Takvim postupanjem u ratom uvjetovanom teškom financijskom i gospodarskom stanju Republike Hrvatske optuženik je stavljeno na teret da je ostvario protupravnu imovinsku korist. Prema optužnici iznos ostvarene korist u nerazmjeru je s ugroženim temeljnim vrijednosti države i društvene zajednice te interesa Republike Hrvatske.

Vrhovni sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud propustio na pravilan način utvrditi na koji način je postupanje optuženika imalo štetnog utjecaja na materijalne uvjete života stanovništva u ratu i gospodarskog potencijala države te drugih imovinskih interesa ili probitaka države u ratu. Pravilno utvrđivanje tih činjenica je odlučno i za ocjenu je li ostvarena znatna imovinska korist nerazmjerna. Prvostupanjski sud smatra da treba primijeniti Zakon o nezastarijevanju. Međutim, radnja kaznenog djela ratnog profiterstva stjecanjem nerazmjerne imovinske koristi mora biti rezultat svjesnog iskorištavanja ratnog stanja na štetu materijalnih uvjeta života stanovništva i gospodarskog potencijala države. Mora dovesti do ozbiljnih povreda javnog poretka ili povreda javnog poretka širih razmjera, odnosno do ugrožavanja temeljnih vrijednosti ili interesa državne i društvene zajednice.

Nejasno je u prvostupanjskoj presudi na koji način bi počinjenjem kaznenog djela s iznosom stečene imovinske koristi 3.610.528,18 kuna bilo ozbiljno dovedeno u pitanje funkcioniranje države i bile ugrožene temeljne državne i društvene vrijednosti u ratu odnosno bili ugroženi materijalni uvjeti života stanovništva. Naime, to je jedan od temeljnih kriterija za ostvarenje bitnih obilježja kaznenog djela ratnog profiterstva prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske tijekom ovog postupka. Pritom, navedeni je zajam, prema prvostupanjskoj presudi, u odnosu na nepovoljne uvjete kreditiranja na domaćem bankarskom tržištu bio povoljan za Republiku Hrvatsku u odnosu na visinu kamatnih stopa i u odnosu na rok otplate. U vrijeme zaključenja ugovora o zajmu nije bilo stranih konkurentskih banaka na tržištu koje bi bile zainteresirane za kreditiranje Republike Hrvatske, a provizija je isplaćena iz sredstava banke, a ne na teret države.

U ponovljenom postupku potrebno je s više pažnje ocijeniti jesu li se u ponašanju optuženika stekla sva bitna obilježja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti. Potom je potrebno ocijeniti ima li mjesta primjeni Zakona o nezastarijevanju odnosno je li ostvarena znatna imovinska korist i nerazmjerna. Prvostupanjski će sud donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku koju će valjano obrazložiti.”