Očigledno je da su odvjetnici savjetovali braći Mamić da traže izdržavanje kazne u BiH jer bi to moglo biti povoljnije za njih.

Važan uvjet za izvršenje hrvatske kazne u BiH jest da se osuda odnosi na djelo koje je kažnjivo po pravu obiju država, što može biti prepreka kad je riječ o tzv. gospodarskim kaznenim djelima.

Mamići su osuđeni za zloupotrebu položaja i ovlasti što odgovara “zloupotrebi položaja ili ovlašćenja” u BiH, gdje je za najteži oblik predviđena kazna od tri do 20 godina zatvora, što je i teže od naših od jedne do 12 godina. Ali strožu kaznu u BiH ne smiju odrediti.

Čini nam se da ni s davanjem mita ne bi trebalo biti problema jer su opisi kaznenih djela slični u obje zemlje, s tim da je kod nas kazna od jedne do osam godina zatvora, a u BiH od šest mjeseci do pet godina, dakle blaže.

Stoga bi u tom dijelu, preuzme li susjedna nam država izvršenje kazne, sud u BiH mogao odrediti manju kaznu. U tom slučaju, koliko god ona bila manja, i Hrvatska bi morala poštovati činjenicu da su izdržali kaznu. Treće kazneno djelo za koje je Zoran Mamić osuđen je zloupotreba povjerenja u gospodarskom poslovanju, s kaznom za teži oblik od jedne do deset godina zatvora.

U BiH nemaju takvo kazneno djelo među gospodarskim deliktima već “zloupotrebu povjerenja” za koju je predviđena kazna do jedne godine zatvora. Ako se utvrdi da bi tamo izdržavao. Dvojbeno je i može li BiH kaznena djela za koja su Mamići osuđeni tretirati kao djela “fiskalne prirode” jer zbog toga što državljanin BiH nije plaćao porez u Hrvatskoj, i obrnuto, neće se preuzeti izvršenje kazne. To bi značilo da bi izbjegli izdržavanje kazne u BiH, ali bi bili osuđeni na život isključivo u BiH.

Čak i ako im kazna u BiH ne bi bila izmijenjena, mogli bi profitirati na uvjetnom otpustu koji je u BiH moguć kao i kod nas nakon pola izdržane kazne, ali moguć je i izvanredni u opravdanim slučajevima već nakon trećine izdržane kazne, donosi Večernji list.