U Hrvatskoj narodnoj banci kažu da očekuju "pozitivne ocjene", uzimajući u obzir kretanja u Hrvatskoj i Europskoj uniji te odgovarajuće referentne vrijednosti za kriterije stabilnosti cijena, održivosti i stabilnosti javnih financija, stabilnosti tečaja i konvergencije dugoročnih kamatnih stopa, piše Jutarnji.hr. 

Kao najproblematičniji kriterij dosad se izdvajala inflacija, koja će se mjeriti od travnja prošle do travnja ove godine. Prema nominalnim kriterijima, ne bi smjela nadmašiti prosjek u tri zemlje s najnižom stopom inflacije tijekom 12 mjeseci, uvećanu za 1,5 postotni bod. Prema izračunu Marine Tkalec, više znanstvene suradnice na Ekonomskom institutu, u razdoblju od ožujka do ožujka najnižu inflaciju imale su Grčka, Portugal i Malta, a prosjeku je iznosila 2,1 posto. Kada se uveća za 1,5 poena, znači da bi u Hrvatskoj mogla najviše iznositi 3,6 posto. Međutim, u tom razdoblju inflacija u Hrvatskoj iznosila je 4,1 posto.

Referentni kriterij
Kako se sličan rezultat može očekivati i za razdoblje travanj - travanj, proizlazi da Hrvatska doista ne ispunjava referentni kriterij za inflaciju. Ipak, Tkalec vjeruje da će konačna ocjena biti prolazna.

"Za očekivati je da će se uzeti u obzir zajednički problem, cijene energije i hrane čiji je rast posljedica globalnih poremećaja i većinu zemalja pomaknule su u odnosu na prosjek", rekla je Tkalec na tribini "Konteksti ulaska Hrvatske u eurozoni", koju su organizirali Sekcija za europske studije i Sekcija Društvo, ekonomija, rad Hrvatskog sociološkog društva.

Izglednim smatra da će se iz izračuna izbaciti zemlje koje jako odstupaju, kao što se to događalo i prije, a u ovom slučaju riječ je o zemljama koje imaju manji udjel troškova grijanja u izračunu potrošačkih cijena. Kada se gleda prosjek svih zemalja eurozone, inflacija je iznosila 4,3 posto i neznatno je viša od one u Hrvatskoj, piše Jutarnji.hr. 

Iako je to malo vjerojatno, ne može se isključiti ni mogućnost da izvješće europskih institucija na kraju bude nepovoljno za Hrvatsku. Što bi to značilo za sve dosad poduzete aktivnosti, bi li bile zaustavljene, kakav bi to trošak bio za poduzeća i banke, primjerice, s obzirom na uloženi novac u sve tehničke pripreme i bismo li se mogli žaliti?

U toj hipotetskoj situaciji u kojoj Hrvatska ne bi u lipnju dobila pozitivnu ocjenu o ispunjavanju kriterija konvergencije, u HNB-u kažu da se za većinu provedenih i potrebnih pripremnih aktivnosti ne bi puno promijenilo. U slučaju eventualne odgode datuma uvođenja eura najveći dio tih prilagodbi bio bi privremeno zaustavljen, a te bi se aktivnosti obnovile u kasnijoj fazi. "Drugim riječima, ono što je već napravljeno u svakom bi se slučaju iskoristilo za osiguravanje pune spremnosti za prelazak na euro u kasnijem terminu.

Kasniji termin
Ako bi se dio tehničkih priprema kod nekih dionika ipak morao ponoviti u budućnosti, to bi moglo značiti neke dodatne troškove, što u tom smislu predstavlja rizik koji je specifičnost procesa priprema za uvođenje eura i, nažalost, nije ga moguće u potpunosti eliminirati", kažu u HNB-u. No, s obzirom na obujam i složenost pripremnih aktivnosti koje prethode uvođenju eura, dodaju, nužno ih je početi planirati i provoditi znatno prije službene potvrde koja se očekuje u srpnju.

U suprotnom, ne bi mogle biti dovršene na vrijeme pa Hrvatska tehnički ne bi mogla provesti zamjenu valute 1. siječnja 2023. To se posebice odnosi na aktivnosti vezane uz nabavu i proizvodnju novčanica i kovanica eura te informatičke prilagodbe u financijskom i korporativnom sektoru, koje su vrlo kompleksne i dugotrajne.