Otkako je “svijeta i vijeka” na ovim je prostorima jedan od najraširenijih načina čuvanja novca omiljena “čarapa”, odnosno “madrac”.

Mnoštvo hrvatskih domova imalo je, a neki imaju još uvijek, jedno mjesto u stanu gdje se pohranjivala, odnosno skrivala gotovina. No, približavanjem ulaska Hrvatske u eurozonu i uvođenja eura, ta stara hrvatska navada mogla bi dijelu građana stvoriti prilične glavobolje, u krajnjem slučaju privlačeći pažnju Ureda za sprečavanje pranja novca.

Kao što je poznato, proces ulaska u eurozonu dobio je konkretne obrise u srpnju 2020. kada je Hrvatska ušla u tečajni mehanizam ERM II koji treba dokazati da je domaća valuta stabilna. Ako sve protekne po planu i dobijemo odobrenje Europskog vijeća, u našim novčanicima će novčanice i kovanice eura osvanuti prvim danom iduće godine.

Drugim riječima, euro je gotovo pred vratima. Kako su najavili vladajući, zamjena novca na računu odvit će se automatski, bez ikakvog troška, ali i zamjena fizičkog novca. Punih godinu dana banke i Hrvatska pošta bez ikakve naknade mijenjat će novac, najavio je predsjednik Vlade Andrej Plenković početkom ove godine. Guverner Hrvatske narodne banke (HNB) Boris Vujčić, istaknuo je da je važno načelo zaštite potrošača, piše Poslovni dnevnik.

Novac za 16 Peljeških mostova
”Što se tiče depozita i kredita građani ne trebaju brinuti, preračunavanje u euro će se obaviti automatski na dan uvođenja eura po fiksnom tečaju konverzije i bez troška. Ugovori o svim kreditima i depozitima će nastaviti vrijediti. Kod zamjene gotovog novca, u ovom trenutku je oko 36 milijardi kuna u opticaju, bilo bi dobro da se tijekom ove godine što više tog novca položi u banke kako bi se logistički olakšala sama konverzija. Oni koji to ne uspiju učiniti, imat će šansu i nakon toga, godinu dana u Fini, bankama i Hrvatskoj pošti, a nakon toga novčanice zauvijek u HNB-u, a kovanice naredne tri godine”, naglasio je Vujčić u siječnju.

Međutim, podatak da hrvatski građani (a i dio poduzeća) izvan banaka drže desetke milijardi kuna u gotovini prošla je pomalo “ispod radara”. Točnije, prema podacima HNB-a od 29. ožujka ove godine, ukupno je u optjecaju izvan banaka bilo 34,7 milijardi kuna gotovog novca.

Za ilustraciju, s novcem koji Hrvati drže mitskoj “čarapi”, moglo bi se sagraditi ugrubo 16 Peljeških mostova. Tu silu novca potrebno je, dakle, položiti u banku kako bi konverzija prošla čim jednostavnije. Međutim, jedna činjenica mogla bi taj proces značajno zakomplicirati. Još od 2008. u Hrvatskoj postoji regulativa o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma koja određuje da se bez provjere porijekla novca u banku može položiti najviše 105.000 kuna u gotovini.

Iz HNB-a pojašnjavaju da je u skladu s člankom 16. stavkom 1. točkom 2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma banka dužna provesti mjere dubinske analize stranke, između ostalog, prilikom provođenja povremene transakcije u vrijednosti od 105.000 kuna i većoj, bez obzira na to je li riječ o jednokratnoj transakciji ili o više transakcija koje su međusobno očigledno povezane i koje ukupno dosežu navedenu vrijednost.

”Nadalje, u skladu s točkom 6. istog stavka banka je dužna provesti mjere dubinske analize uvijek kada u vezi s transakcijom ili strankom postoje razlozi na sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma, bez obzira na sva propisana izuzeća i vrijednost transakcije. S tim u vezi napominjemo da je člankom 4. točkom 32. definirana povremena transakcija kao transakcija koja se ne obavlja u okviru uspostavljenog poslovnog odnosa. Dakle, banka je dužna provesti mjere dubinske analize stranke koja provodi transakciju u vrijednosti od 105.000 kuna i većoj, a koja nije klijent te banke, ali je banka također dužna provesti mjere dubinske analize i u slučajevima iz članka 16. stavka 1. točke 6. Zakona”, stoji u odgovoru središnje banke.

Da takvi slučajevi nisu egzotika u Hrvatskoj, pokazuju i podaci iz posljednjeg dostupnog godišnjeg izvješća Ureda za sprečavanje pranja novca Ministarstva financija za 2020.

Ured je te godine zaprimio 2625 obavijesti sa sumnjom u pranje novca, čak 136 posto više nego 2019. godine. Od toga je iz banaka pristigao lavovski dio prijava, njih 2243. Ukupna vrijednost sumnjivih transakcija čije je izvršenje priwemeno odgodeno po nalogu Ureda iznosila je 33,8 milijuna kuna.

Skok od 920 milijuna kuna
Kako navode analitičari Raiffeisen banke pozivajući se na podatke HNB-a o depozitima u bankama, krajem veljače najveće promjene ponovno su zabilježene kod depozitnog novca koji je dosegnuo 153,9 milijardi kuna čineći tako 42 posto ukupnih depozita. U odnosu na kraj prošle godine depozitni novac viši je za 920 milijuna kuna.

“Ususret očekivanom prihvaćanju eura kao jedinstvenog sredstva plaćanja, moguće je prema kraju godine očekivati priljev osobito ove vrste depozita u poslovne banke s ciljem konverzije hrvatske kune eurom”, istaknuli su RBA analitičari.

Na pitanje što u bankama mogu očekivati građani s višim iznosima gotovine, direktor Hrvatske udruge banaka (HUB) Zdenko Adrović ističe da je bankarstvo strogo regulirana industrija te postoje jasno definirana pravila i procedure koje imaju za cilj sprječavati kriminalne aktivnosti poput pranja novca i financiranja terorizma.

”Uvođenje eura kao službene valute zahtjevan je i kompleksan projekt, a zakonski i regulatorni okvir će regulirati konverziju sredstava na tekućim, žiro, štednim i ostalim računima. Svakako će se voditi posebna briga o analizi porijekla novca te očekujemo dodatne regulatorne i zakonodovne mjere te preporuke, a koje su se koristile i u ostalim državama koje su uvodile euro. Stoga je preporuka građanima da vode brigu o propisima koji reguliraju porijeklo novca”, savjetuje Adrović.

Na pitanje što je razlog da je toliki iznos gotovine izvan banaka, čelnik HUB-a kaže kako je količina novca u opticaju u jednom društvu rezultat, između ostaloga, i sklonosti određenog djela stanovništva da financijske transakcije obavlja u gotovini. “U Hrvatskoj još uvijek postoji određena sklonost ljudi prema gotovini te je stoga količina gotovine u opticaju relativno velika. Također, tu pojavu možemo objasniti nesklonošću ljudi ulaganjima novca u dionice, obveznice, investicijske fondove i slične instrumente”, ocjenjuje Adrović.

On vjeruje da će konverzija proći bez poteškoća s obzirom da većina građana svoju ušteđevinu ima na računima u banci te će shodno tome depoziti biti automatski konvertirani. “Također, nakon službene potvrde Vijeća EU-a o zadovoljavanju kriterija Hrvatske za uvođenje eura, započet će i pojačane komunikacijske aktivnosti svih relevantnih dionika u procesu da bi se većinu građana upoznalo o svim mogućim načinima besplatne konverzije kuna u eure.

U ovom trenutku u svim banke su primarno fokusirane na proces uvođenja eura i tehničku prilagodbu IT sustava, POS uređaja, digitalnih usluga te cjelokupne bankomatske mreže kako bi građani imali mogućnost koristiti sve bankarske usluge i podizati gotov novac od trenutka uvođenja eura. Pripreme za uvođenje eura trajat će cijelu godinu i u ovoj fazi tehnička rješenja se usklađuju s regulatornim i zakonodavnim okvirima”, poručio je Adrović.