Samo četiri kilometra od Drniša, u stijenama kanjona Čikole, nalaze se špilje koje čuvaju tragove života iz posljednjeg ledenog doba. U njima su pronađene kosti špiljskih medvjeda, hijena, divljih konja, bizona, pa čak i životinje karakteristične za hladna sjeverna područja. No još su zanimljiviji nalazi kamenog oruđa i ostataka ognjišta koji pokazuju da su ove špilje prije približno 18.000 godina koristili prapovijesni lovci. Riječ je o jednom od najstarijih poznatih nalazišta ljudske prisutnosti na području današnje Šibensko-kninske županije.
Poznate pod nazivom Pećine u Brini, tri špilje smještene su na desnom rubu kanjona Čikole, oko četiri kilometra zapadno od Drniša. Naizgled neugledni otvori u vapnenačkim stijenama vode u podzemne prostore koji su desetljećima predmet zanimanja arheologa, paleontologa i speleologa.
Njihovo znanstveno istraživanje započelo je 1960. godine, kada je poznati hrvatski paleontolog i speleolog akademik Mirko Malez istražio dvije od triju špilja, istočnu i zapadnu.
Ono što je pronašao otkrilo je gotovo zaboravljeni životinjski svijet ovoga područja.
Špiljski medvjedi, hijene i životinje ledenog doba
U različitim slojevima špiljskih naslaga pronađene su brojne kosti životinja iz gornjeg pleistocena, razdoblja koje obuhvaća posljednje ledeno doba.
Među njima su bili špiljski medvjedi, špiljske hijene, divlji konji, bizoni, goveda, kozorozi i alpski svizci.
Posebno je zanimljiv nalaz donje čeljusti žderonje (Gulo gulo) u zapadnoj špilji. Riječ je o životinji koja danas uglavnom nastanjuje hladna područja sjeverne Europe, Azije i Sjeverne Amerike. Njezina prisutnost u pleistocenskim naslagama kod Drniša svjedoči o bitno drukčijim klimatskim i životnim uvjetima od današnjih.
Današnji kamenjar, makija i submediteranska vegetacija teško mogu dočarati krajolik u kojem su se nekada kretale te životinje.
Lovci su ondje palili vatru i obrađivali plijen
Pećine u Brini zanimljive su i zato što su u njima pronađeni tragovi ljudi iz starijeg kamenog doba, paleolitika.
Istraživači su otkrili kremene predmete poput strugala, grebala, noževa i drugih jednostavnih oruđa kojima su prapovijesni lovci mogli obrađivati životinjske kože, rezati meso i obavljati svakodnevne poslove.
Pronađeni su i tragovi ognjišta te nagorjele i razbijene životinjske kosti.
Prema arheološkim tumačenjima, špilje nisu bile stalna naselja, nego povremena skloništa lovaca koji su se kretali područjem Čikole i Krke. Blizina rijeke osiguravala im je vodu, dok su okolni predjeli pružali mogućnosti za lov.
Starost nalaza povezuje se s razdobljem prije približno 18.000 godina. U stručnom radu arheologinje Marijane Klisović iz Muzeja grada Šibenika navodi se i radiokarbonsko datiranje kosti bizona, kojim je utvrđena starost od 18.388 godina, uz odstupanje od približno 280 godina.
Tako male špilje u drniškom kršu svjedoče o vremenu mnogo starijem od prvih poznatih naselja, gradina i antičkih građevina na području županije.
Novo istraživanje otkrilo čak 425 koštanih ostataka svizaca
Zanimanje znanstvenika za Brine nije prestalo Malezovim istraživanjima.
U lipnju 2025. godine u znanstvenom časopisu Geologia Croatica objavljen je rad posvećen fosilnim ostacima alpskog svisca (Marmota marmota) pronađenima u istočnoj i zapadnoj pećini.
Autori istraživanja, Ankica Oros Sršen, Vibor Novak i Rahela Šanjek, analizirali su ukupno 425 skeletnih ostataka, od kojih čak 411 potječe iz Istočne pećine u Brini.
Riječ je o jednoj od najvećih zbirki fosilnih ostataka alpskog svisca pronađenih u Hrvatskoj, dok je Istočna pećina u Brini osobito vrijedno nalazište te vrste u Dalmaciji.
Analiza je pokazala da su kosti u špiljama završavale na različite načine. Dio životinja uginuo je prirodnom smrću, a neke su bile plijen malih zvijeri poput kuna i lisica.
Na manjem broju kostiju uočeni su i tragovi rezanja, što upućuje na mogućnost da su paleolitički lovci povremeno koristili svizce kao izvor hrane.
Ovakvi nalazi znanstvenicima omogućuju da rekonstruiraju nekadašnje hranidbene odnose, životinjski svijet i načine preživljavanja ljudi tijekom ledenog doba.
Kanjon Čikole čuva još mnogo neistraženih priča
Pećine u Brini dio su šireg prirodnog bogatstva kanjona Čikole, koji je zbog svojih geomorfoloških i krajobraznih vrijednosti zaštićen kao značajni krajobraz još 1967. godine.
Zaštićeno područje obuhvaća približno 13 kilometara riječnog kanjona, koji na pojedinim mjestima doseže dubinu od 130 metara.
Čikola je tijekom dugih geoloških razdoblja oblikovala strme vapnenačke stijene, usjeke, špilje i jame. Među poznatijim podzemnim prostorima nalazi se i Topla peć, najduža špilja u kanjonu, u kojoj je zabilježeno dvadesetak životinjskih vrsta.
Iako su kanjon i njegove stijene sve poznatiji među izletnicima, penjačima i ljubiteljima prirode, arheološka vrijednost Pećina u Brini mnogo je slabije poznata.
A upravo ondje, nekoliko kilometara od današnjeg Drniša, sačuvani su tragovi vremena kada su uz Čikolu obitavali špiljski medvjedi i hijene, a ljudi palili vatru u zaklonu stijena i izrađivali oruđe od kremena.
