Smiješna strana arheologije: Talijanska ekipa mudrovala u Grebaštici, druga ekipa došla do 'epohalnog otkrića'

EKIPA S TALIJANSKIM PROFESOROM MUDRUJE U GREBAŠTICI

Ponekad niti pet arheologa nije dovoljno da se otkrije što piše na nekom spomeniku iz rimskog vremena. Ne tako davne 2008. godine, u Grebašticu je došlo troje arheologa na čelu s jednim sveučilišnim profesorom iz Italije. Ustanovili su da komad kamena s ostatkom natpisa, što su ga pronašli uzidanog u staroj krušnoj peći u zaseoku Bašelovićima u Grebaštici, ima epohalno značenje. Mislili su da on dokazuje, ni manje ni više, nego zapadnu granicu povijesnog naroda Tariota koji je u razdoblju rimske vladavine na ovim prostorima bio naseljen južno od Šibenika, oko Primoštena i Rogoznice. O tome je talijanski profesor napisao ozbiljan znanstveni rad u jednom našem - nekad glasovitom - znanstvenom časopisu. Nitko od njih nije ni slutio, niti pomislio, da je kamen samo obrnuto okrenut i tako uzidan u krušnu peć.

FOTO Žrtvenik Jupiteru iz Grebaštice okrenut naopako

Tariote i njihov utvrđeni grad Tarionu, spominje glasoviti antički pisac Plinije Stariji, poznat po tome što je kao zapovjednik flote poginuo pokušavši spasiti unesrećene Rimljane prilikom erupcije Vezuva 79. godine poslije Krista. Plinije o Tariotima piše u trećoj knjizi svog glasovitog enciklopedijskog priručnika pod nazivom “Prirodoslovlje”. Postojanje Tariota potvrđeno je i pronalaskom dva natpisa u Blizni Gornjoj na sjeveru općine Marina, koji spominju njihov teritorij, ili bolje rečeno pašnjak. A ovaj komad kamena s tobožnjim natpisom Tariota savršeno se “uklapao” u ideju o njihovoj zapadnoj granici. Međutim, čitajući rad talijanskog profesora meni je sve to i dalje izgledalo vrlo čudno: i taj komad kamena, i natpis na njemu, i ta priča o Tariotima u Grebaštici.

DRUGA EKIPA HRVATSKIH ZNANSTVENIKA I “EPOHALNO OTKRIĆE”

Tako se, ponukana mojom željom da razjasnim što je stvarno znanstvena istina, nakon nekoliko godina - s ciljem da ponovno pregleda kameni fragment - u Grebašticu iskrcala druga znanstvena ekipa sastavljena od dvojice šibenskih arheologa, na čelu sa mnom. Kameni fragment našli smo točno tamo gdje ga je prva ekipa arheologa par godina ranije ostavila – uzidanog u dotrajaloj seoskoj kamenoj krušnoj peći. I dok smo tako mi arheolozi “mudrovali” što stvarno piše na kamenu, jedina osoba koja u ekipi nije bila arheolog, moja supruga, bez problema je pročitala natpis. Rekla nam je da na kamenom fragmentu piše Jupiter, i da ga samo pogledamo naopako. I doista, na kamenom fragmentu, čitajući naopačke, jasno se vidi posveta vrhovnom rimskom božanstvu Jupiteru. Piše “IOVI” što je na latinskom jeziku Jupiterovo ime u trećem padežu, dativu. Kameni fragment ustvari je gornji dio uobičajenog žrtvenik bogu Jupiteru kojeg je ostavio Rimljanin pod imenom Tit Plotije. Ostavio ga je na prostoru rimskog naselja, kojem ne znamo naziv, i koje je bez svake sumnje postojalo na području današnje Grebaštice. Tit Plotije na žrtveniku je naveo svoje ime, ali nam ono ne kaže ništa o njegovom porijeklu, jer se obitelj Plotija nalazila posvuda po rimskoj Dalmaciji i Italiji.

FOTO Žrtvenik Jupiteru iz Grebaštice okrenut na pravu stranu

SA ŽRTVENIKOM JUPITERU IZ GREBAŠTICE NEMA SREĆE

Tko zna u koliko je znanstvenih radova, internetskih baza i knjiga u međuvremenu žrtvenik Jupiteru iz Grebaštice netočno zaveden kao natpis naroda Tariota? Među ostalim, uočio sam ga u dvije ključne internetske baze rimskih natpisa koje koriste svi svjetski znanstvenici. Trebalo je ponovno proteći nekoliko godina da bi 2015. godine žrtvenik iz Grebaštice postao dio još jednog znanstvenog rada, u kojem se bez ikakvog dokaza tvrdi da je donesen čak iz antičke, rimske Skardone, današnjeg Skradina. U tom radu je barem točno napisano da se radi o žrtveniku bogu Jupiteru.

S fragmentom rimskog žrtvenika nađenog u Grebaštici stvarno nema sreće. Što ga znanstvenici više proučavaju, to se nude sve nevjerojatnija objašnjenja o tome što predstavlja i odakle potječe.

Ipak, riječ je samo o malom žrtveniku vrhovnom rimskom bogu Jupiteru, kakvih je na prostoru nekadašnjeg Rimskog Carstva pronađeno bezbroj. A što se znanosti tiče, ova mala epizoda pokazuje da se prilikom istraživanja treba uvijek držati stare ruske poslovice - “vjeruj, ali ipak provjeri”.