Na današnji dan, 4. studenoga 1965. godine, u Zagrebu je preminuo Krsto Odak, hrvatski skladatelj i glazbeni pedagog rođen u Siveriću kraj Drniša. Tijekom života skladao je više od 200 djela, među kojima četiri simfonije, pet gudačkih kvarteta i opere, a gotovo četiri desetljeća predavao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Njegovo ime danas nosi Glazbena škola u Drnišu.
Krsto Odak rođen je 20. ožujka 1888. godine u Siveriću. Glazbeni talent pokazivao je još u djetinjstvu, a školovao se u Sinju, Šibeniku i Makarskoj. Prvu glazbenu naobrazbu stekao je kod privatnih učitelja, no njegov životni put u početku nije bio usmjeren prema profesionalnom bavljenju glazbom.
Godine 1906. pristupio je franjevačkom redu, a pet godina poslije otišao je u München na studij teologije. Ondje je usporedno učio kompoziciju i orgulje kod patera Hartmanna. Nakon povratka u Dalmaciju djelovao je kao svećenik, među ostalim u Sinju i Otoku kraj Sinja.
Ipak, želja za ozbiljnijim glazbenim obrazovanjem bila je sve snažnija. Budući da nije dobio potporu crkvenih poglavara za formalni studij glazbe, Odak je 1919. godine napustio franjevački red i otišao u Prag.
Od svećenika do profesora Muzičke akademije
Na Praškom konzervatoriju studirao je kompoziciju kod poznatog češkog skladatelja Vítězslava Nováka. Već tijekom studija privukao je pozornost svojim skladbama, a Sonata za violinu i glasovir donijela mu je priznanje na završnom koncertu.
Nakon povratka u Hrvatsku 1922. godine postao je profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je ostao sve do umirovljenja 1961. godine. Tijekom gotovo četiri desetljeća pedagoškog rada obrazovao je brojne generacije hrvatskih glazbenika.
Istodobno je razvijao opsežan skladateljski opus. Pisao je orkestralna, komorna, klavirska, vokalna, crkvena i scenska djela, a okušao se i u filmskoj glazbi.
Među njegovim poznatijim ostvarenjima nalaze se Simfonija Jadrana iz 1940. godine, Prva passacaglia za gudače iz 1938., Treći gudački kvartet iz 1935. te opera Dorica pleše, nastala 1933. godine.
Upravo se Dorica pleše smatra jednim od najprepoznatljivijih Odakovih glazbeno-scenskih djela. U njoj je koristio elemente hrvatske narodne glazbe, osobito melodijske i ritamske značajke međimurskog i zagorskog folklora.
U njegovim djelima susreću se tradicija i moderna glazba
Odak nije pripadao samo jednom glazbenom pravcu. U njegovu stvaralaštvu mogu se prepoznati utjecaji kasnog romantizma, glazbene moderne, narodnog melosa i suvremenih skladateljskih postupaka.
Posebno mjesto u njegovu opusu zauzima crkvena glazba, što je povezano i s njegovim ranim franjevačkim obrazovanjem. Skladao je mise, zborska djela i skladbe za orgulje, a u pojedinim djelima koristio je motive tradicijske crkvene glazbe.
U kasnijim godinama istraživao je i modernije skladateljske tehnike. Tako je u Petom gudačkom kvartetu iz 1962. godine koristio elemente dodekafonije, postupka skladanja koji se temelji na organizaciji svih dvanaest tonova kromatske ljestvice.
Osim skladanja, bavio se glazbenom teorijom te napisao priručnike Modulacija iz 1954. i Poznavanje instrumenata iz 1956. godine.
Njegovo ime i danas živi u Drnišu
Iako je najveći dio profesionalnog života proveo u Zagrebu, Odak je ostao povezan s drniškim krajem iz kojeg je potekao.
Njegovo ime nosi Glazbena škola Krsto Odak u Drnišu, čime se čuva uspomena na skladatelja koji je iz malog Siverića stigao do samog vrha hrvatskog glazbenog obrazovanja i stvaralaštva.
Krsto Odak preminuo je 4. studenoga 1965. godine u Zagrebu, u 78. godini života, a pokopan je na zagrebačkom Mirogoju.
Iza sebe je ostavio opus koji obuhvaća gotovo sve važnije glazbene vrste, od simfonija i opera do komorne i sakralne glazbe. Njegova djela i danas su dio hrvatske glazbene baštine, a ime skladatelja iz Siverića ostalo je trajno upisano u povijest hrvatske glazbe 20. stoljeća.
