Nakon dočeka biskupa, blagoslova vode i škorpljenja puka uslijedila je molitva u tišini te molitva za Crkvu, papu i biskupe. Svečano euharistijsko slavlje u 19 sati predslavio je mons. Ivica Petanjak, biskup krčki, u koncelebraciji s fra Josipom Ivanovićem, gvardijanom i rektorom Svetišta, i desetoricom svećenika.

U svojoj homiliji mons. Petanjak je istaknuo: „Evanđelje koje je Pavao živio i propovijedao nije bilo plod tuđih propovijedanja niti što je rekao ovaj ili onaj o Isusu, nego njegovo poniranje u otajstvo Kristove osobe: Boga koji je postao čovjekom, objavio nam pravo lice Božje, i završio svoj život na križu i uskrsnuću od mrtvih. Iz tog temelja je proizlazilo sve drugo.” Osvrćući se na Pavlovo iskustvo i život sv. Franje Asiškoga biskup je rekao: „U tom pravcu i u tom duhu se mora promatrati i samo u tom duhu se može razumjeti sveti Franjo Asiški. On polazi direktno od Krista i on vodi prema Kristu. Nema drugoga puta izvan Isusa Krista i ne služi se nikakvim drugim putevima ili pomoćnim i zaobilaznim stazama da bi došao do njega nego pravo u glavu.”

Govoreći o pomagalima na putu svetosti mons. Petanjak je istaknuo: „Mi tražimo pomoć svetaca i svetica, što po sebi nije loše i opravdano je, ali je to na neki način kao švercanje s naše strane, kao da bi oni trebali Boga na neki način podmititi i nagovoriti da pogleda na nas i da nam se smiluje, jer kao da nama samima fali hrabrosti i odvažnosti da idemo pravo, bez okolišanja prema Kristu, nego tražimo neke zaobilazne puteve i neka pomoćna sredstva, a razlog je samo jedan: nemamo dovoljno hrabrosti ići Kristovim putem. Ne usudimo se proći isti put koji je prošao Isus Krist. Strah nas je. Bojimo se da ne bi smo uspjeli. I taj strah je opravdan. Ne moramo se junačiti i praviti herojima kad to nismo!“

„Budući da su danas ovdje među nama relikvije svetog Franje i to onaj dio kojima je sveti Franjo povezivao svoje rane onda moramo reći da su one na najkonkretniji način s Isusove strane potvrda evanđeoske autentičnosti i dosljednosti života svetog Franje i da su one plod njegovih molitava“ – istaknuo je biskup Petanjak i dodao: „Kažu da je ovako molio: Gospodine moj, Isuse Kriste, molim te da mi, prije nego umrem, udijeliš dvije milosti. Prva je da za svoga života, koliko je to moguće, osjetim u svojoj duši i na svom tijelu onu bol što si je ti, slatki Isuse, podnio u vrijeme svoje pregorke muke. Druga je da, koliko je moguće, u svom srcu osjetim onu neizmjernu ljubav kojom si ti, Sine Božji, gorio da dragovoljno podneseš toliku muku za nas grešnike.“

Konkretizirajući liturgijska čitanja i Franjin život biskup je istaknuo: „Bol i ljubav! To dvoje uvijek ide zajedno. Nema ljubavi bez bola. Svaka se istinska ljubav krvavo plaća. Svaka ljubav razapinje. Tko želi ljubav bez bola, nek ne ide u samostan, nek se ne redi za svećenika, nek se ne ženi i ne udaje. Ljubav i bol idu ruku pod ruku. Isus nas je otkupio svojom mukom i smrću. Svojom patnjom i bolju, koja je bila prožeta neizmjernom i neshvatljivom veličinom ljubavi.“

Zaključujući svoju homiliju mons. Petanjak je svima zaželio: „Ako ćete išta ponijeti s ovog susreta i ako ćete išta moliti svetog Franju, molite ga da što je moguće više gledate samo u Krista, idete samo k njemu i polazite od njega, jer to je jedini način da vam život bude smišljen, osmišljen, plodonosan i spasonosan.“

Nakon hodočasničke geste i molitve kod relikvija sv. Franje, svoju zahvalu svima i za sve koji su se utkali u slavlje i ugradili u mozaik proslave izrekao je fra Josip Ivanović poželjevši da prisutnost relikvija sv. Franje u Šibeniku donese obilne plodove.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Zbor crkve sv. Frane pod ravnanjem i uz orguljašku pratnju gđe Veronike Paić. Nakon euharistijskoga slavlje svi prisutni imali su priliku štovati relikvije sv. Franje.

Na svetkovinu sv. Franje svetu misu u 8 sati predslavio je fra Željko Klarić, župnik Župe sv. Petra u Šibeniku (Vidici), a u 10.30 sati fra Zvonimir Pervan, službeni pratitelj relikvije. Od 12.00 do 18.00 sati relikvija je boravila u franjevačkom samostanu i crkvi sv. Ante Padovanskoga na Šubićevcu, gdje ih je dočekao gvardijan i župnik fra Mario Radman.