Prije mobitela, interneta i društvenih mreža nije se moglo unaprijed znati gdje će te večeri biti najbolja zabava. Informacije su se prenosile usmeno, dogovori sklapali danima prije, a ako bi netko zakasnio, društvo je morao tražiti po gradu.
Najsigurnije mjesto za susret bila je Poljana. Odatle se išlo Kalelargom kroz staru gradsku jezgru ili se spuštalo prema rivi. Nije bilo dovoljno samo jednom proći gradom. Šetalo se gore-dolje nekoliko puta, zastajalo uz poznata lica, razmjenjivalo novosti i odmjeravalo gdje se te večeri okupilo najviše ljudi.
Sam đir bio je važan dio izlaska. Nije se žurilo zauzeti stol niti se cijela večer provodila na jednome mjestu. Grad je bio pozornica, a subotom se moralo biti viđen.
Od kina i Doma JNA do prvih šibenskih bendova
Za mnoge je večer počinjala odlaskom u kino. Kina Tesla, Sloboda, 20. April, Šibenik bila su jedno od glavnih mjesta gradskog društvenog života. Pred blagajnama se čekalo, komentiralo filmove i dogovaralo nastavak izlaska. Kino nije bilo samo mjesto na kojem se gledao film, nego i važan dio subotnjeg rituala.
Okupljalo se u Domu JNA, DIT-u, Kutiću, školskim dvoranama, hotelima i na otvorenim terasama. Upravo su plesnjaci bili mjesta na kojima je Šibenik upoznavao novu glazbu i na kojima su stasale prve generacije domaćih rock-glazbenika.
Među pionirima šibenskog rock and rolla bili su Mjesečari i Magneti, sastavi osnovani 1962. godine. Magneti su prvi javni nastup održali 2. veljače 1963. u Domu JNA, a poslije su svirali u DIT-u, kazalištu, na školskim plesovima, Martinskoj i terasi Dubravka na Šubićevcu.
Spajanjem članova Magneta i Mjesečara nastao je sastav Mi, dok je važan trag ostavio i Polaris, koji je počeo djelovati pod imenom Jadnici. Pauci su donosili tvrđi zvuk grupa Deep Purple i Led Zeppelin, a 1975. nastupili su kao predgrupa sastavu Time u Šibeniku. Na tadašnjoj sceni djelovali su još Stopovci, ZUM, No1 i Univerzal.
Plesnjaci su najčešće trajali od 19 do 22 sata, a znali su okupiti i po 500 ili 600 mladih.
Posebno mjesto imao je hotel Krka, otvoren u zgradi podignutoj 1876. godine i obnovljenoj 1926. Krka je bila svojevrsni gradski salon s restoranom, kavanom, plesnom dvoranom i terasom. Ondje su se održavali plesovi, koncerti, tombole, banketi i druge zabave, a početkom osamdesetih na terasi je svirao i hotelski sastav.
Hotel je poslije zatvoren, a višekratno najavljivani planovi obnove nisu mu vratili nekadašnju ulogu u životu grada.
Hotel Jadran bio je nešto mirnija opcija. Njegov restoran, kavana i terasa okupljali su goste na večerama, obiteljskim proslavama i zabavama uz glazbu. Nije svaka subota morala završiti u bučnom disku, dio Šibenčana birao je večeru, piće i ples uz hotelski sastav.
Ljeti se izlazak selio prema moru. Jadrija, gradsko kupalište otvoreno 1921. godine, nije bila samo mjesto dnevnog kupanja. Terasa i restoran navečer su okupljali plesače i ljubitelje glazbe, a već je sama vožnja brodom bila dio izlaska. Povratak posljednjim brodom imao je posebnu draž, ali je tražio i dobru procjenu vremena.
Jadrijski je restoran u novije vrijeme obnovljen, no ponovno je zatvoren nakon raskida ugovora o koncesiji. Objekt je potom ostao izvan funkcije, a početkom 2026. zabilježeno je da je opljačkan i devastiran. Županija je nakon toga odlučila ponovno tražiti koncesionara.
Disco Gimnazija, Mjesna, Bambi i Veslo
Dolaskom disko-glazbe promijenio se i način subotnjih izlazaka. Jedno od najpoznatijih mjesta postao je disko u zgradi Gimnazije, koji je radio od 1978. do 1990. godine. Ulazilo se kroz stražnje školsko dvorište, nije bilo klasičnog šanka, a glazba se puštala prema unaprijed pripremljenom redoslijedu. Mladi su se počinjali okupljati već oko 20 sati.
Disco Gimnazija nije ostao samo uspomena. Nekoliko se puta ponovno vraćao u život kroz nostalgične večeri. Jedno od najzapaženijih okupljanja održano je početkom 2015. godine, kada se okupilo oko 500 ljudi. Slijedila su nova izdanja, među ostalim i u sklopu Adventure, pa su se generacije nekadašnjih srednjoškolaca ponovno našle na istome plesnom podiju.
Šibenski rockeri, punkeri i alternativci imali su svoja okupljališta. Jedno od njih bila je MZ, odnosno „Mjesna“, kako su je svi zvali. Ondje se nije išlo zbog hotelske večere ni uglađenoga plesa. Razmjenjivale su se ploče i kazete, razgovaralo o bendovima, dogovarale probe i stvarala alternativna scena.
Početkom osamdesetih otvoren je i Bambi. Disco-bar, otvoren 1983. godine, nalazio se izvan tadašnjeg gradskog središta, praktički među poljima, ali je brzo postao odredište gostiju iz cijele Dalmacije. Spajao je moderan restoran i disko uređen ogledalima, a ponuda viskija, konjaka i šampanjca trebala je pokazati da je Šibenik dobio mjesto po uzoru na mnogo veće gradove.
I na Šubićevcu, u prostoru tvrđave Barone, svojedobno su se izmjenjivali restoran, meteorološka postaja i disko. Taj je prostor ostao dijelom sjećanja generacija koje su zabavu tražile izvan najužeg središta grada.
Krajem osamdesetih otvoreno je Veslo u Docu. Diskoteka je počela raditi 1987. godine, u prostoru povezanom s Veslačkim klubom Krka, a obilježila je noćni život grada tijekom približno petnaest godina.
Veslo je bilo mnogo više od običnog lokala. Ondje su se stvarale veze, dogovarali izlasci, vrtjela tadašnja plesna glazba i završavale subote generacija Šibenčana. Ime Vesla poslije se vraćalo kroz nostalgične programe, među ostalim na Adventuri uz DJ-a Baku.
Midnight, Hacienda, Aurora i Inside promijenili su kartu izlazaka
Kako su odmicale osamdesete i devedesete, Šibenčanima za dobar subotnji izlazak više nije bilo dovoljno napraviti đir Poljanom, Kalelargom i rivom. Sve se češće sjedalo u automobil i odlazilo prema Zablaću, Vodicama ili Primoštenu, gdje su stasali klubovi koji su privlačili publiku iz cijele Dalmacije.
Jedan od njih bio je Midnight u Zablaću, uređen u zgradi nekadašnjeg mlina uz more. Dostupni podaci navode da je prostor u disko pretvoren između 1984. i 1986. godine te da je Midnight bio jedno od najvažnijih mjesta za izlazak na šibenskom području sve do početka rata 1991. godine.
U klubu su se održavali plesnjaci, disko-večeri i koncerti, a Zablaće je vikendom postajalo nezaobilazna stanica šibenske mladosti.
U Vodicama je novu eru noćnog života obilježila Hacienda, osnovana 1983. godine. Veliki ljetni klub na otvorenom mogao je primiti oko dvije tisuće ljudi, a iz lokalnog mjesta za izlazak s vremenom je prerastao u jedno od najpoznatijih klupskih odredišta na Jadranu.
Šibenčani su ondje odlazili organizirano ili automobilima, a Hacienda je tijekom godina ugostila velika imena elektroničke glazbe poput Davida Moralesa, Davida Guette, Martina Solveiga, Bennyja Benassija, Axwella, Sebastiana Ingrossa i Stevea Angella.
Početkom devedesetih na klupsku kartu stigla je i Aurora u Primoštenu, svečano otvorena 1. svibnja 1991. godine. Smještena na brdu iznad mjesta, približno dva kilometra od primoštenskog središta, postala je jedan od najvećih i najpoznatijih hrvatskih klubova.
Veliki otvoreni plesni podiji, bazen, terase i gostovanja domaćih i svjetskih DJ-a pretvorili su Auroru u simbol ljetnih izlazaka. Klub je imao posebno važnu ulogu u razvoju dalmatinske house i techno scene, a među gostima su bili Jeff Mills, Westbam i brojna druga međunarodna imena elektroničke glazbe.
Za generacije Šibenčana odlazak u Auroru bio je ozbiljan subotnji pothvat: najprije okupljanje u gradu, zatim dogovor oko prijevoza, vožnja prema Primoštenu i povratak u ranim jutarnjim satima.
Nakon Vesla važnu ulogu u šibenskim izlascima preuzeo je i Inside. Klub je najprije radio na Biocima, a poslije je preseljen u veliki prostor u zoni kod Dalmarea. Dok su se brojna starija mjesta gasila, Inside je postao jedna od rijetkih šibenskih adresa na kojoj se moglo plesati do ranih jutarnjih sati.
Program se mijenjao, od studentskih i tematskih zabava do koncerata poznatih domaćih i regionalnih izvođača. U Insideu su gostovali Prljavo kazalište i druga popularna imena, a klub je bio poznat i po velikim božićnim koncertima.
Inside već nekoliko godina ne radi, a nekadašnji klupski prostor kod Dalmarea krenuo je u preuređenje za novu ugostiteljsku i višenamjensku namjenu. Tako je i jedan od posljednjih velikih šibenskih noćnih klubova postao dio gradske povijesti.
Je li zabava nekada ipak bila bolja?
Šibenski noćni život mijenjao se iz desetljeća u desetljeće, od hotelskih plesnih dvorana, Doma JNA i prvih rock-sastava, preko terase na Jadriji do Gimnazije, Mjesne, Bambija, Vesla, Midnighta, Haciende, Aurore i Insidea.
Neka su mjesta nestala, druga su nekoliko puta obnavljana ili nakratko vraćana kroz nostalgične večeri, a pojedina još čekaju novu priliku. Ipak, jedno je dugo ostajalo isto: subota je počinjala izlaskom iz kuće i odlaskom prema Poljani. Zatim bi se nekoliko puta prošlo Kalelargom i rivom, srelo poznate ljude i tek onda odlučilo kamo dalje.
Danas u Šibeniku ima kafića, restorana, koncerata, festivala i povremenih klupskih programa, ali nema klasične diskoteke namijenjene redovitom noćnom izlasku i plesu do jutra. Mladima koji žele takav izlazak uglavnom preostaje čekati povremeni događaj ili otići izvan grada.
Možda je dio priče samo nostalgija, jer mladost uvijek ljepše izgleda kada je se prisjećamo. Ali kada se nabroje svi nekadašnji plesnjaci, terase, hoteli, koncerti i diskoteke, teško je izbjeći dojam da je izbor bio veći, grad subotom življi, a zabava, barem prema pričama generacija koje su je doživjele, ipak bolja.
Prije društvenih mreža nije se moglo vidjeti tko je gdje. Da bi se doznalo gdje je zabava, trebalo je izaći u grad. Danas svi znaju gdje su svi, ali je sve manje mjesta na kojima se mogu pronaći.
