Vodički žudiji su tema koja je Šimu Strikomana od najranijeg djetinjstva svojim dramatskim i vizualnim efektima oduševljavala, te je na najrazličitije načine bio sudionik tog vjerskog događanja. Danas je ta tema prepoznata kao izuzetno vrijedan spektakl hrvatske pasionske baštine koju je Strikoman, kao umjetnik, snimatelj i fotograf, potaknut željom za osnaženjem običaja, svojim radovima otkrio široj javnosti. Tako se Strikomanova fascinacija tom tematikom pretočila u fotoalbumske serijale izuzetne umjetničke poetike poznate pod naslovom "Terra Croatica".

Iz "Terre Croatice" proizašli su Milenijski susreti i Milenijska fotografija. Ta ideja je prepoznata i od strane turističke zajednice Grada Vodica tako da je dogovoreno da susreti žudija ubuduće postanu tradicionalni u Vodicama na Uskrsni ponedjeljak. U slijedećim godinama broj sudionika ove manifestacije sve se više povećavao, a naziv "Susret žudija Dalmacije" prelazi u "smotru", a zatim i u "festival" koji je dobio pridjev „vodički“ s obzirom da je nastao u Vodicama i da su Vodičani inicijatori i organizatori festivala. Uvidjevši da bi smotra nakon šest tradicionalnih susreta u Vodicama mogla postati monotona, te da bi se uskrsni običaji mogli pokazati i svima ostalim župama koje njeguju ovu pobožnu tradiciju, Strikoman je predložio da se svake godine ide u drugu župu koja njeguje takve običaje, što bi uvelike doprinijelo očuvanju tradicijskih vrijednosti. I tako se, nakon šest godina održavanja smotre u Vodicama, festival održao u mjestu Vid, pored Metkovića, Šepurini na otoku Prviću, Kninu, Metkoviću i Tisnom, ponovo u Vodicama, zatim u Rogotinu, Vrlici, Mliništu, Imotskom, Kominu, Mariji Bistrici, Oklaju i Slivno Ravnom. Također, utvrđen je i redoslijed domaćinstava festivala do 2050. godine s time da će se svake šeste godine festival održati u Vodicama.

Imajući u vidu da su hrvatske uskrsne tradicije europska baština, te da se običaj čuvanja Kristovog groba u ovakvom obliku zadržao do današnjih dana najviše među pripadnicima hrvatskog naroda u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini namjera festivala je da se hrvatske uskrsne tradicije prenose dalje i da se svi upoznaju sa našom kulturnom baštinom. Stoga je Strikoman kao inicijator festivala predložio da se festivalu promijeni ime u „Hrvatski festival žudija“.

Ovaj festival nije natjecateljskog duha i spada u neprofitne aktivnosti, u njemu nema pobjednika ni poraženih, u njemu su svi originali i svi sa svojim posebnostima ukazuju u čemu i jest smisao svega ovog, a to je očuvanje kulturne baštine i skretanje pozornosti na lokalne običaje koji pomalo nestaju, te građenje poštovanja i razumijevanja među lokalnim različitostima i tradicijama. Kroz festivalski okvir pokreće se želja i potreba manjih mjesta da obnove svoje običaje, da istaknu ljepote kojima će se identificirati, da se natječu u originalnosti i skupnim projektima koji povezuju ljude.

Ove godine, na Uskrsni ponedjeljak, 01. travnja u župi Svete Ane, Lobor održati će se XXIII. „Hrvatski festival žudija“. Program počinje u 10.00 sati svetom Misom u crkvi sv. Ane u Loboru. Nakon Mise mimohod čuvara Kristovog groba ulicama Lobora. U 11.30 snimanje Milenijske fotografija na brežuljku ispred crkve sv. Ane, dok festival već tradicionalno počinje u 12.00 sati uz gromoglasne zvuke pucanje iz kubura.