Rad pomiče granice znanstvenog poznavanja kulturne baštine Šibenika i potiče nas na daljnja, sustavna proučavanja šibenskog graditeljskog nasljeđa.

Do sada se o romanici, tom najstarijem razdoblju graditeljstva u Šibeniku koje se pojavljuje u 12. stoljeću, a najveći zamah u Šibeniku i Dalmaciji ima u 13. stoljeću, znalo jako malo. Smatralo se da je to u Šibeniku rijetka pojava.

Nasuprot tome, autori znanstvenog rada “Tragovi romanike na stambenom graditeljstvu u Šibeniku” dokazali su da je romanika bila prisutna posvuda po povijesnoj jezgri Šibenika i da se Šibenik već od 13. stoljeća prostirao od crkve sv. Frane, preko glavnog trga s katedralom i Velikom ložom (koju danas zovemo Gradfskom vijećnicom), sve do Doca u blizini crkve sv. Križa. Prema tome, Šibenik je po svoj prilici najkasnije u 13. stoljeću zauzimao sav prostor unutar povijesnih bedema. Time u vodu padaju prastare i ničim potvrđene teorije da se Šibenik razvio od tvrđave, i da je imao više središta koja su kasnije ujedinjena u grad.

Časopis Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru, "Ars Adriatica" izlazi jednom godišnje, a objavljuje znanstvene radove iz područja povijesti i teorije umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija. To je trenutno naš najjači znanstveni časopis u tim područjima. Indeksiran je u najvažnijim svjetskim znanstvenim bazama kao što su Scopus, Web of Science i ERIH PLUS.