- Mi zapravo uopće nemamo pouzdanih povijesnih podataka da je stup srama uopće bio na glavnom gradskom trgu ispred katedrale u Šibeniku. Mogao je i najčešće je bio na daleko manje značajnim trgovima u srednjovjekovnim europskim gradovima pa tako i u Šibeniku – ističe Glavaš. 

Pošto je stup srama obično bio zasebni stup na izdvojenom mjestu i obično ne na glavnim gradskim trgovima, nije baš vjerojatno da je srednji stup na Maloj loži bio stup srama. 

- To tvrdi samo don Krsto Stošić koji je bio marljivi sakupljač podataka iz šibenske povijesti, ali nije bio dobro upoznat s povijesnim i kulturnim fenomenima, niti je imao šireg znanja o tome. Puno toga je nestalo što se odnosilo na demonstraciju svjetovne moći Mletačke Republike pa tako vjerojatno i stup srama - doznajemo od šibenskog konzervatora. 

Na stupu srama od srednjeg vijeka izvršavale su se obično kazne za kaznena djela protiv časti i ugleda, ali je izlaganje na stupu srama mogla biti i dodatna kazna za neko drugo, daleko teže kazneno djelo.

Na stupu srama osuđenici bi bili javno izloženi nekoliko sati, a nekad i cijeli dan. Tako šibenski statut propisuje da onaj koji bogohuli, vrijeđa Djevicu Mariju ili druge svece, ako nema novca da plati kaznu, treba stajati na stupu srama jedan dan. Šibenski Statut precizira da jedan dan na stupu srama znači vrijeme od izlaska do zalaska sunca.

- Postoji jedan sačuvani povijesni podatak da je 1448. godine na šibenskom stupu srama završila preljubnica s otoka Zlarina, a javno izlaganje na stupu srama prestalo je kao kazna tek u 19. stoljeću – govori Glavaš. 

U Dalmaciji je vjerojatno najpoznatiji sačuvani primjer stup srama onaj u Zadru na forumu, koji je zapravo antički stup s rimskog foruma što su ga mletačke vlasti iskoristile kao stup srama.

- Inače, Mala loža je zapravo Loža gradske straže koja je u ovom obliku sagrađena najvjerojatnije kad i Velika loža (koju krivo zovemo Vijećnica) sredinom 16. stoljeću. Ostatak gotičkog stupića svjedoči da je sagrađena na mjestu ranije Male lože. Danas se sačuvao samo porezni stup srama – zaključuje šibenski konzervator Ivo Glavaš.