Ako ste mislili da je ovo naša Tvrđava sv. Nikole, prevarili ste se

I ne trebate se zbog toga zabrinjavati. Ni većina stručnjaka na prvi pogled ne bi shvatila da se ne radi o Tvrđavi sv. Nikole. Naime, radi se o unutrašnjosti Tvrđave Koules u gradu Heraklionu na grčkom otoku Kreti.

MICHELE SANMICHELI U DALMACIJI I NA KRETI

Tvrđava Koules nalazi se na ulazu u luku grada Herakliona. Počela se graditi 1523. godine, a dovršena je 1540. godine. Predstavljala je glavnu obranu grada Herakliona s mora. A s tog mora vrebao je čuveni Hayredin Barbarossa, alžirski vladar, strah i trepet Mediterana. Barbarossa je svoju snažnu flotu praktički iznajmio Osmanskom Carstvu, pretvorivši Osmanlije preko noći u jaku pomorsku silu. U velikoj pomorskoj bitci kod grčke Prevezze na ulazu u Ambrakijski zaljev 28. rujna 1538. godine porazio je kršćansku koalicijsku flotu pod zapovjedništvom do tada nepobijeđenog Andrea Dorije, admirala đenoveške mornarice. Nakon te bitke u kršćanskim zemljama na Mediteranu zavladala je sveopća panika. Venecijanske su vlasti i prije tog događaja hitno radile planove za ojačavanje utvrda, posebno gradnju pomorskih tvrđava. Venecija je angažirala svoje najbolje arhitekte, koji su u to vrijeme bili i vojni inženjeri, među prvima glasovitu obitelj Sanmicheli iz Verone. Najpoznatiji među njima bio je Michele Sanmicheli, zaslužan za prve obrambene bastione u dijelovima sjeverne Italije pod kontrolom Venecija i velebnu Tvrđavu San Andrea na ulazu u venecijansku lagunu. Venecija je u svibnju 1537. godine poslala Michele Sanmichelija u Zadar s planovima za nove utvrde. On je u Dalmaciji ostavio svog mlađeg rođaka Giangirolama sa zadatkom da gradi našu Tvrđavu sv. Nikole, a sam se zaputio na grčki otok Kretu gdje je trebao graditi nova utvrđenja i ojačavati postojeća.

'JAVNA NABAVA' POSTOJALA JE I U DOBA VENECIJE

Neki znanstvenici smatraju da je upravo Michele Sanmicheli sagradio Tvrđavu Koules na ulazu u luku grada Herakliona na Kreti. Međutim, za to nema nikakvih dokaza pa je danas teško pouzdano reći tko su graditelji tvrđave. U povijesnim spisima spominju se čak tri manje poznata graditelja i vojna inženjera. Osim toga, Tvrđava Koules počela se graditi 1523. godine, a Michele Sanmicheli na Kretu je došao tek 1538. godine. Tada je već po funkciji bio glavni nadzornik svih venecijanskih fortifikacija. Znajući na koji način je Michele Sanmicheli gradio utvrde, sigruno je da Tvrđavu Koules ne bi sagradio na ovakav način, nego bi možda bila puno sličnija našoj Tvrđavi sv. Nikole. Na njoj bi Michele postavio tada suvremena fortifikacijska rješenja, koja je naučio od prvih graditelja bastionskih tvrđava iz središnje Italije, ali neka su i njegove specifične inovacije. Inovacije koje su vidljive i na našoj Tvrďavi sv. Nikole, zbog kojih je upisana na popis svjetske baštine UNESCO-a.

Za razliku od Tvrđave sv. Nikole, koja je pretežito građena od opeke, Tvrđava Koules građena je od kamena. Naravno, to se odnosi samo na vanjske i unutrašnje zidove, a između je naguran različiti mješoviti materijal. Debljina obrambenih zidova Tvrđave Koules na prednjem oblom dijelu, koji zovemo rondel, čak je devet metara. Danas nismo posve sigurni zašto su venecijanske vlasti za gradnju nekih tvrđava koristile opeku, a za druge kamen. Lokalna zajednica tj. mediteranski gradovi pod vlašću Venecije nisu na to imali nikakav utjecaj. Gradnja tako velikih tvrđava i gradskih bedema bili su državni projekti. A tada je na scenu stupala javna nabava, kao što je to uostalom i danas. Tvrđava Koules na ulazu u luku grada Herakliona i naša Tvrđava sv. Nikole nastale su otprilike u isto vrijeme prije sredine 16. stoljeća, i zbog istog razloga. Venecija je očajnički pokušavala s mora zaštititi svoje posjede, postavljajući pomorske tvrđave posvuda po svojoj laguni, istočnoj obali Jadrana i posjedima u Grčkoj. Neke od njih gradili su tadašnji vrhunski vojni inženjeri, ali istodobno i veliki umjetnici poput obitelji Sanmicheli iz talijanskog grada Verone.

Zato su toliko lijepe.