Ukoliko ste mislili da je vrijeme “povlačenja ručne do kraja” i podbacivanja kakve cigle ili ovećeg komada drveta pod kotače raritet iz davne prošlosti, koji se može vidjeti tek u kakvom dokumentarcu snimanom prije dvadeset ili više godine, prevarili ste se, piše Revija HAK.

Naime, točno je kako je u novim vozilima sve manje klasičnih ručnih kočnica. U većini automobila koje danas možete kupiti na tržištu ugrađuju se električne parkirne kočnice, koje olakšavaju kretanje na uzbrdicama i nizbrdicama. Blokiraju kotače sve dok nemaju dovoljno momenta da pokrenu vozilo. Točno je i da se neki, osim u autoškoli, nikada kasnije nisu susreli s povlačenjem ručne do kraja na iznimno strmoj uzbrdici. To da ručna uopće postoji, neki osvijeste tek na tehničkom pregledu vozila i to samo ako s njom nešto ne štima. Osobito je točno da će se rijetko tko, ako itko, “počešati” zbog zakonske odredbe koja propisuje obvezu prema kojoj prije nego što napusti vozilo, vozač koji ostavlja vozilo na cesti mora poduzeti sve mjere kojima se sprječava da vozilo samo krene s mjesta na kojem je ostavljeno inače mu prijeti 300,00 kn (oko 40 eura) kazne.

Takvo omalovažavanje zakonske dužnosti i loše rukovanje ručnom kočnicom na uzbrdici je li zbog neznanja ili lakomislenosti, nije važno, ali može rezultirati ekstremnim posljedicama. Da je tome tako govori i slučaj povodom kojeg je Općinski prekršajni sud u Zagrebu (Pp-10283/2022 od 30.8. 2022.) donio presudu kojom je okrivljenik kažnjen sa svega 900,00 kn (oko 120 eura). Kazna nije impresivna, ali posljedice po okrivljenika jesu! Okrivljeniku se naime, stavlja na teret da nije poštivao upravo citiranu zakonsku odredbu prema kojoj je bio dužan poduzeti sve potrebne mjere kojima se sprječava da vozilo samo krene s mjesta na kojem je parkirano ili zaustavljeno. Okrivljenik, kako se to navodi u presudi nije dovoljno zategnuo parkirnu kočnicu (ručnu) te je došlo do samopokretanja vozila vožnjom unatrag kolnikom u padu“. Na nizbrdici. Nakon što je vozilo samo krenulo vozač ga je pokušao zaustaviti, nije u tom uspio pa je vozilo udarilo u betonski stup javne rasvjete na kojem nije nastala materijalna šteta, od stupa se odbilo i nastavio nekontrolirano kretati, a vozač je ostao prikliješten između prednjih vrata i betonskog stupa te zadobio teške tjelesne ozljede. S obzirom na to što je nesretnog vozača snašlo, izrečena kazna posve sigurno nije najgore što je proizišlo iz ovog nesretnog i nespretnog spleta okolnosti, prenosi Revija HAK.

Zašto 900,00 kn (oko 120 eura) ako je kazna za taj prekršaj 300,00 kn (oko 40 eura)? Zato jer je prekršajem uzrokovana prometna nesreća i to s teškim tjelesnim posljedicama pa se onda kazna povećava. Opomena i podsjetnik, mnogima nevičnim parkiranju na uzbrdici, nizbrdici.

Onima koji koriste tuđa vozila, odnosno iznajmljena vozila ovaj slučaj može upaliti lampice i u pogledu još jednog, nikako nebitnog segmenta. Naime, nesretni vozač, okrivljenik u ovom predmetu u svojoj obrani je poricao da je do prometne nesreće došlo budući nije dovoljno zategnuo ručnu kočnicu. Predmetna ulica na kojoj je parkirao pod visokim je nagibom i vozač je istakao kako bi on posve sigurno primijetio da nije dovoljno zategnuo ručnu kočnicu već pri samom izlasku iz vozila jer kad je vozilo parkirano na cesti pod visokim nagibom potrebno je više vremena za otvaranje vrata i izlazak iz vozila. No, vozilo se počelo kretati unazad tek nakon proteka 10 sekundi od njegovog izlaska iz vozila.

Vozač je pokušao ući natrag u vozilo, pritisnuti pedalu kočnice kako bi ga zaustavio, ali je bilo prekasno i vrata vozila su ga prikliještila za stup uslijed čega je zadobio teške tjelesne ozljede. Vozač je bio stava kako ručna kočnica nije bila u dobrom stanju što on nije mogao znati jer je bila riječ o automobilu koji je bio unajmljen, a prije toga nije parkirao automobil na tako velikoj uzbrdici pa da bi primijetio da konkretna ručna kočnica nije ispravna, padala je i kiša što je doprinijelo nastanku nesreće u kombinaciji s mogućom neispravnošću ručne kočnice. Ovakva obrana okrivljenika nije prošla. Sud je nije usvojio jer mu je djelovala neuvjerljivo, pravni subjekt od kojeg je vozilo bilo iznajmljeno očitovalo se kako je predmetno vozilo imalo ispravnu ručnu kočnicu i prije i poslije oštećenja, u protivnom ne bi moglo proći tehnički pregled i istaklo kako je krivnja na vozaču koji je nije dovoljno potegnuo, a pored toga neispravnost kočnice nije konstatirao ni djelatnik policije prilikom vršenja očevida.

Sve u svemu, ovo je zorni prikaz onoga čemu služe i zbog čega su u zakon unesene odredbe koje obvezuju vozače na poduzimanje stanovitih radnji prije napuštanja vozila. Na prvu izgledaju tako suvišne i nebitne, a na primjeru iz stvarnog života razvidno je kako o njima ovise ljudski životi. Nije svaka odredba koja se čini tako apsurdnom i suvišnom, doista suvišna i ne treba suditi značaj zakonskih odredbi prema visini kazni koje su zapriječene za njihovo nepoštivanje.