Temeljna ideja je da se plavo bolje širi u atmosferi i stoga je jasno vidljivo izbliza. Međutim, velika prednost bila je ta što je boju teže vidjeti iz aviona koji bi tako mogli napadati lakše ciljeve na zemlji. Zato je Njemačka već 1933. godine prešla s crvenih na plava svjetla upozorenja.

Očigledno se već tada pripremao ulazak u ratove. Tijekom Drugog svjetskog rata druge su zemlje slijedile ovu teoriju o zamračenju. Nakon rata, plava boja se održala i 50-ih godina prošlog stoljeća postala je etablirana diljem Europe kao boja za svjetla upozorenja.

Crvena je boja opasnosti i stoga se prvo koristila u vlakovima, a kasnije u automobilima kao stražnje svjetlo i kao svjetlo upozorenja. Upravo se po tome plava boja ističe u moru crvenih svjetala u svakodnevnom prometu, piše HAK revija.

Štoviše, boja se gotovo ne pojavljuje u prirodi koja okružuje ceste i stoga se odmah ističe. Također bolje prodire kroz maglu i vidljivija je na jakom suncu. U brojnim zemljama, poput SAD-a, preferira se crvena za vozila hitnih službi, unatoč rezultatima nekoliko studija koje preporučuju plavu boju. Crvena se ponekad koristi kao druga boja u Europi, primjerice u Mađarskoj.

Rotirajuća svjetla pojavila su se 40-ih, kako bi se privukla pozornost u prometu. Od 80-ih su se pojavile bljeskalice i dvostruke bljeskalice. Velika prednost je što za to nisu potrebni pokretni dijelovi.

Danas se koristi LED tehnologija koja je toliko jaka da ima noćni način rada kako bi se spriječilo zasljepljivanje ljudi.