Razlog zbog kojeg tražimo tišinu u situacijama koje zahtijevaju veću koncentraciju (parkiranje, pronalaženje puta, vožnja po kiši...) nalazi se u mozgu.

Mozak, kao glavni upravitelj našeg kognitivnog sustava, raspolaže ograničenim resursima za obradu osjetilnih podataka, što dovodi do toga da u situacijama koje zahtijevaju visok stupanj koncentracije preferiramo tišinu, piše Index.

Razlozi za gašenje ili stišavanje radija nisu samo navika - oni imaju fiziološku osnovu. Kad vozimo kroz složene situacije, poput parkiranja ili navigacije kroz gust promet, naš mozak mora odrediti kojim će osjetilima pridavati više pažnje. Daje prioritet vidu, dok slušanju glazbe pridaje manju važnost.

U takvim trenucima mozak se bori kako bi optimalno raspodijelio pažnju na osjetila jer nema dovoljno kapaciteta da koristi sva osjetila u 100-postotnoj količini, pa se automatski odlučujemo za fokusiranje na ono koje je ključno u danom trenutku.

Ovaj fenomen nije nov. Već 1998. godine provedena je studija koja potvrđuje da vozači prirodno stišavaju zvukove tijekom aktivnosti koje zahtijevaju povećanu pažnju za vizualne informacije. 

Kasnije studije nastavile su istraživati kako naš mozak balansira između osjetilnih podražaja u različitim situacijama i otkrile da tijekom parkiranja zvukovni podražaji predstavljaju smetnju.

U suštini, kad se suočimo sa situacijama koje traže visoku vizualnu preciznost, poput parkiranja, mozak "isključuje" sluh kako bi se bolje usmjerio na vid. Ova reakcija dio je našeg evolucijskog mehanizma koji pomaže da se učinkovitije orijentiramo u prostoru i prilagodimo zahtjevima okoline.