Dobro ponekad posluži vođenje dvostrukog života. Recimo, kad imate koncert u Arsenu pa u ulozi Mirka Raka, poput antizvijezde, dočekujete goste na ulazu u klub. A potom izađete na pozornicu u ulozi Fikcija Mongera, poput zvijezde, i predvodite The FogSellerse u petom izdanju glazbeno-vizualnog projekta Sono Koloro.

Nismo bili na svim koncertima u Arsenu, ali navodno je ovaj sinoćnji bio jedan od najpopunjenijih. I to u noći kad je Let 3 bio besplatan nekoliko stotina metara dalje. Sono Koloro, taj hibrid muzike i videoprojekcija, očito je postao gradski brend. A to je, ako pročitate naš nedavni razgovor s Rakom/Mongerom, nekako i cilj; da Sono Koloro zaživi i izvan FogSellersa kao zasebni umjetnički organizam, koji će jednog dana biti raspisan i za čitavi orkestar.

Izlazili su, dramatičnosti radi, jedan po jedan. Mirko/Fikcio prvi je stao za svoj laptop, gitaru i još neka improvizirana čudesa kojima je proizvodio zvukove potom Josip Palinić za bubnjem, Luka Mrša na trubi, Ivan Ković na gitari i basu te Nataša Cvitan kao vokalna solistica i zadarski beatboxer Sandro Slamar. Bitan sastojak projekta Sono Koloro su i riječki videokreativci iz studija jednostavno nazvanog Tetraparalelopiped.

Gotovo sat i pol ritma, floydovštine, funka, semplova, loopova i vizualnih podražaja. Drugačiji doživljaj, profinjeno, nenametljivo i plesno. S dodatkom povremenih improvizacija i uspjelih "hvatanja", što je svemu dalo ljudsku notu.

Mirko Rak je nakon svega opet izašao iz kože Fikcija Mongera, sjeo na visoki stolac na izlazu, ispraćao goste i primao pohvale. Pokušali smo tako ispunjenih očiju i ušiju ufurati se malo i u bis Leta 3, koji su taman nagovarali ženski dio publike da viče "mijau", a muški da odgovara sa "vau". Nije nam to sjelo.

U nastavku pogledajte fotogaleriju iz Kuće umjetnosti Arsen!